Argument prvog uzroka, Pobožni brblj, Sretna nova godina - kalendar, apsurd, Sretan vam zimski solsticij

Argument prvog uzroka

Objavljeno: 8.1.2008. 12:46:00
  
 "Ako sve mora imati svoj uzrok, tada i Bog mora imati svoj uzrok
Ako može išta postojati bez uzroka (kao npr. Bog), tada to isto tako može biti i svijet kao Bog, tako da nema nikakve valjanosti ovog argumenta. Ista je priroda hinduskog gledanja, da svijet počiva na leđima slona, a slon stoji na kornjači; a kada netko pita, "A što je s kornjačom?" Indijac će reći, "A da promijenimo temu?" 
Argument nije bolji od tog. 

Nema razloga zašto svijet ne bi nastao bez uzroka; niti, u drugu ruku, nema nikakvog razloga zašto ne bi oduvijek postojao. 
Nema razloga za pretpostaviti da je svijet uopće imao početka. Ideja da stvari moraju imati početak je nastala uslijed siromaštva naše imaginacije. Iz toga razloga, ne bih više gubio vrijeme oko argumenta Prvog Uzroka."
(Bertrand Russell)


Pobožni brblj

Objavljeno: 4.1.2008. 11:50:00

           

"Dobar kršćanin se treba čuvati od matematičara i svih onih koji izriču prazna proročanstva. 
Opasnost već postoji da su matematičari sklopili ugovor s Nečastivim da potamane duh i sputaju čovjeka u okove Pakla."

Sv. Augustin (354-430)


Sretna Nova godina…i još ponešto…

Objavljeno: 1.1.2008. 11:48:00
Jednom je među komentarima bio prijedlog da napišem post o računanju vremena i zašto se godine računaju prije Krista i poslije Krista.
Eto prigodnog vremena za to  
Dakle, ljudi su na temelju promatranja zvijezda, neba i prirode vrlo rano primijetili određene cikluse.
Osnovna smjernica je bio položaj sunca.
U gotovo svim kultovima slavili su se ekvinocij i solsticij.
Većina tih običaja zadržana je i danas (ukrašavanje jelke, bojanje jaja, zečevi i sl.).
Čak su i Babilonci imali proslave Nove godine…a slavlje je trajalo 11 dana.
Mnogi kultovi, čak i indijanska plemena imali su i imaju dan kojim obilježavaju kraj jednog ciklusa…i početak drugog…u nadi da će biti bolji.
Rimljani su Novu godinu čekali u ožujku, a kako im se računanje vremena mijenjalo sa svakim idućim vladarom, često su se gubili dani, čak i godine.
U jednom periodu se 30 dana nije ni bilježilo, kao da nisu ni postojali. 
Svojevrsni – limbo.
Tome je na kraj htio stati Gaj Julije Cezar pa je odredio da se mjeseci poravnaju sa prirodnim ciklusima – godišnjim dobima.
Odredio je da će godina trajati 365 dana, s time da se svake 4. godine, veljači doda jedan dan.
Međutim, i to su zabrljali pa su taj jedan dan dodavali svake 3. godine jer su onu četvrtu vodili pod prvu.
Greška se otkrila nakon 36 godina.
August Oktavijan ediktom ukida dan koji se dodaje, kako bi u idućih 8 godina stvar „doveo u red“. Kao zahvalu dobio je cijeli jedan mjesec – 8. – august.
Julijanski kalendar ostao je u upotrebi preko 15 stoljeća.

Ali, oko 1545. kalendarski se proljetni ekvinocij, temelj kojim se određivao i određuje Uskrs, pomakao za 10 dana od astronomskog, pa je Papa Grgur VIII, 1582 izdao Bulu kojom određuje:
  • Da bi se kalendarski proljetni ekvinocij doveo na svoje pravo mjesto tj. na 21.3. dan nakon Sv. Franje (tj. 5.10) 1582 postao je 15.10. i tako se preskočilo 10 dana
  • Onda se, da bi kalendarska godina bila što bliže tropskoj (sunčevoj) godini, odredilo da traje 365,2422 dana, što je 0,0078 dana dulje od tropske, a daje 0,78 dana razlike u stoljeću ili 3,12 dana svakih 400 godina.
  • Da bi se i to ispravilo određeno je da tri od 4 stoljetne godine (tj one godine sa dvije nule na kraju kojima završava stoljeće) ne budu prijestupne,
  • A iz toga je proizišlo pravilo da nijedna godina kojom završava stoljeće ne će biti prijestupna osim ukoliko nije djeljiva sa 400.
Treba reći da je Hiparh sa Rodosa koji je živio 1700 godina ranije izračunao da tropska godina traje 365,242 dana.
Tako je ostalo do dana današnjega. Pa 1700-ta, 1800-ta i 1900-ta godina nisu bile prijestupne (iako bi po Julijanskom kalendaru bile) a 2000. godina je bila.
                                                                             
Uz proslavu Nove godine vežu se neki običaji, rituali, pa i praznovjerja.
Običaj okupljanja, prepunih stolova dobrog ića i pića, pa čak i buke (od petardi i vatrometa  do lupanja loncima) jer se po vjerovanju bukom tjeraju zli duhovi, kako bi nadolazeća godina bila bolja.
Mnogi imaju običaj rezimirati prošlu i donositi odluke za slijedeću godinu.
Od prestanka pušenja do udaje, djece, rastave whatever…
         
Čak je u praznovjerni običaj ušlo i nošenje crvenog donjeg rublja. Za sreću navodno.
Kažu i da ovisno o tome u kakvom raspoloženju dočekate Novu, takva bi vam trebala biti i cijela godina. (više)
                        

 
No…ne slave svi Novu godinu isti dan.
Većina naroda je povezivala tijek vremena sa životom neke osobe, uglavnom vladara.
Židovi su na primjer, prošlu Novu godinu dočekali 12.09. – Roš Hašanu, a obilježava se stvaranje svijeta. Do sad su nabrojali 5768 godina.
Muslimani Novu godinu dočekuju označavajući preseljenje Poslanika Muhameda iz Meke u Medinu, a za cca dva mjeseca dočekat će 1429.
Njegovo preseljenje označava i kraj jede ere i početak druge.
Iz ovoga vidimo da ne uzimaju ni svi Kristovo rođenje za označavanje ere.
 Ali tko je odredio onu godinu od koje mi danas brojimo novu eru i mislimo da je od tada prošlo 2008 godina? Tko je odredio onu godinu koja povijest, kako je mi brojimo, dijeli na vrijeme prije Krista (BC, before Christ) i poslije Krista (AD, Anno Domini, "Božja godina", godina u kojoj se Bog rodio)? 
Godina u kojoj se Isus rodio je – 754 godina AUC (ab urbe condita) odnosno 754-ta godina od osnutka grada Rima. 
Dakle Isus se – po današnjim kronologijama – rodio prije Krista. A kršćanska era ide od 753 godine AUC. Odnosno po Kršćanskoj eri Rim je osnovan 754 godine p.n.e.

Onaj tko je (pogrešno) izračunao da je Isus rođen 754 AUC godine i tako izumio novu i staru eru bio je – Dionysius Exiguus, redovnik koji je živo u Italiji, a koji je do tog rezultata došao usput: on je naime, na zahtjev Pape Ivana I nastojao naći jednostavan i pouzdan način izračunavanja dana na koji pada Uskrs (kao što znamo Uskrs svake godine pada na drugi datum!).

Zašto i kako je on izračunao da je Isus rođen 754 godine A.U.C. samo je njemu znano jer Evanđelja navode da je Isus rođen za vrijeme vladavine Heroda Velikog, a to bi moglo biti najkasnije 750 g.AUC. I zato su Dionysiusa naveliko popljuvali, a čak ni on nije bio naročito impresioniran svojim otkrićem pa čak nije ni datirao svoje radove (a bilo ih je mnogo jer je on bio vrlo učena osoba) po toj eri nego se koristio tzv. Indikcijskim ciklusima. Odnosno ciklus oporezivanja Tim se izrazom u starom Rimu nazivala fiskalna godina.
. 

Glavni razlog da se brojanje godina od rođenja Kristovog izračunatog po Dionysiusu unatoč kritikama i unatoč tome što je većina učenih muževa smatrala da je godina Kristovog rođenja određena posve krivo proširio je – tisak! 
Dionysius je naime svoju metodu za određivanje Uskrsa zapisao u obliku tablica koje su se pak prepisivale i širile među katoličkim svećenicima. 
S vremnom je ta teorija bivala sve više i više prihvaćena. 
Najprije je – van Italije – računanje vremena po Kršćanskoj eri primijenjeno u Engleskoj (676.g.) a nakon toga u Španjolskoj i Galiji. No u Europi je takvo računanje vremena ušlo u opću uporabu tek u XI stoljeću, u Španjolskoj nije prihvaćeno sve do XIV stoljeća.
 
Materijal za ovaj post sakupila sam diljem neta, a veći dio sa stranice Znanost tj. Corner čiji autor na prilično zanimljiv, pa i duhovit način, vodi čitatelja kroz povijest i gotovo u detalje (što u hrpi podataka može izgledati pomalo suhoparno) objašnjava na koji način su ljudi počeli računati dane, tjedne, mjesece, godine…pa i eru. 
Tko ima vremena i volje preporučam da si pročita sve, ovdje sam izvadila samo kraći dio koji se tiče teme.
Ono što je zanimljivo u cijeloj toj zbrci brojeva i pokušaja da se odredi to naše relativno, pa i kontroverzno vrijeme, koje, čini se, vječno juri, je svakako činjenica da ono što se danas obilježava kao nešto vrlo važno (Božić, Uskrs, Nova era) uopće nema veze sa glavnim likom, već sa ljudima koji su se….zabunili.
Isus je, prema Bibliji rođen dok su ovce bile na paši…što će reci – nije bila zima. Prema podacima kao što je Herod i sl. Isus je rođen  6-8 godina prije Krista 
Kako bilo, u ovo vrijeme lijepih želja, svim posjetiteljima ovog bloga, želim svako dobro u Novoj godini! 

Osobno ne volim cijelu dramu oko toga...i najdraže mi je biti doma, pa kad mi dojadi gleduckanje obično lošeg TV programa, samo se izvrnem u krevet...ali ono što volim, svakako je...vatromet.
Pa uz lijepe želje...

    

Apsurd

Objavljeno: 28.12.2007. 10:42:00

Na današnji post, inspirirala su me dva blogera.
 
Križ je moj spas (koji briše moje komentare, jer ne voli da se vidi i druga strana, više voli - jednostrano...lol, kako tipično)…piše o „primitivnim vjerama“, pa kaže kako se i danas u svijetu razvijaju razne sekte i kultovi. Uglavnom nastali iz neznanja.
Spominje vještice, štovaće drevnih, prirodnih religija, kulta sunca, čak i naturiste.
Također, ima ljudi koji vjeruju u vampire, a neki čak štuju i poznate osobe…kao što je Elvis.
Tekst završava napomenom da Kršćanstvo i Islam ne pripadaju takvim kultovima i da se ovih treba čuvati, jer su u stanju učiniti svakakve budalaštine.
No…kršćanstvo je upravo sve to.
Kršćanstvo je i dalje Samo vjera, a ne Znanje…nastalo iz neznanja i  na tuđim vjerama obožavanja solarnih bogova, a Isus je upravo to.
Upravo se na primjeru Elvisa može lijepo vidjeti kako nastaju bogovi. 
Sve je to isti recept.
Na isti način su postali bogovi. Čovjek koji je nekoć imao neke ideje, a nakon smrti su o njemu pričali „lovačke“ na temelju tih starih vjerovanja i od njega napravili još jedno solarno božanstvo.
Kršćanstvo ima i svoje magične rituale – krštenje, pričest, krizmu, transupstancijaciju, blagoslove, egzorcizam i sl.
Kršćanstvo ima čak i elemente vampirizma, pa i kanibalizma. 
Jedenje tijela i pijenje krvi.

"Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." 
A koje budalaštine su se radile i rade se i dan danas u paketiću– kršćanstva…i nije tako nepoznato…zar ne?
Kršćanstvo je nekoć i bila tek sekta…kult, no zbog upornosti vjerskih fanatika, fundamentalista, uspjela se nametnuti i danas je jedna od najvećih svjetskih religija.
A ta činjenica samo svjedoči u korist svega navedenog.
Bloger Crnač, današnji je upis posvetio spomenu na Nevinu dječicu,
tj. dječicu koju je prema predaji, ubio Herod.
Treba reći da taj strašni čin ni jedan povijesni izvor ne spominje.
No…Crnač povlači paralelu sa današnjim abortusima..pa kaže „Bračni parovi koji ubijaju svoje dijete su grobari svoje obitelji i svog naroda.“ Kaže i da su „odgovorni pred svojim narodom, poviješću, budućnošću, savješću i što je najvažnije pred Bogom“.
Istim onim koji je od šuba pobio sve prvorođence.
Pa bi bilo zanimljivo čuti što je po toj formuli Bog koji ubija sve prvorođene…šalje medvjede da pobiju djecu...mučki ubija čak i svog sina i to za plemenit čin – osobne satisfakcije. 
U krajnjoj liniji i sam Jahve je odgovoran za Herodovu ideju da pobije nevinu dječicu…jer bogu nije ništa nemoguće. 
Drugi je par rukava to što je dovoljno zao i iskvaren da ne učini – ništa.
Post završava opisom divnog, pobožnog običaja u njegovom selu…običaja da majke ujutro išibaju djecu i nakon toga ih daruju slatkišima.
Ganuta sam…

Gledajući ova dva posta naših dragih vjernika (pripadnika Iste religije), zanima me…
Je li šibanje djece – zlostavljanje?
Je li to primitivizam?
Kult unutar religije?
Ne znanje?
Budalaština?
Ili će vjernici ipak naći način kako da opravdaju i najbizarnije rituale unutar istog stada?
Naravno…ne birajući riječi kada treba kritizirati tuđa.
Pa bio u pitanju i bog - Elvis.
              

Rekli su...

Objavljeno: 27.12.2007. 12:38:00

 

Bog je jedino biće kojem, da bi vladalo, nije potrebno ni da postoji
(Baudelaire)





"Želim istražiti tu opasnu stvar koja je zajednička Judaizmu i Kršćanstvu: proces ne-mišljenja zvan vjera."

"Svi smo mi ateisti što se tiče ne vjerovanja u većinu bogova u koje je čovječanstvo vjerovalo. 
Neki od nas samo idu dalje za jednog boga."
(Richard Dawkins)









Sretan vam…

Objavljeno: 21.12.2007. 9:06:00
Zimski solsticij 
Danas, točnije večeras u 19.00h počinje zima.
Danas je najkraći dan u godini, dan kada je zemlja najtamnija, dan kada je Sunce „stalo“, sunostaj – solsticij.

      
Od kad je ljudi i vremena pratili su se prirodni ciklusi, a na današnji dan (a i par dana sim tam..u nekim kulturama i gotovo cijeli 12. mj.) počinjale su svetkovine – Sunca…povratak boga...
Od prvih civilizacija do danas.
Slavilo se u Mezopotamiji, a oni su ga preuzeli od Perzijanaca.
U Egiptu bi ta slavlja trajala i po 12 dana (za svaki mjesec jedan).
Glavno drvo je bilo drvo palme…sa kojeg su se otkidali listovi za svaki mjesec.
U Rimskom carstvu se također obilježavao zimski solsticij.U nadi da će „vratiti“ svijetlo, ljudi su od uvijek izmišljali razne rituale.
Gotovo u svim plemenima, kultovima, religijama.
I Indijanci imaju svečanost na taj dan, u Iraku Yalda, u Kini Dong Zhi odnosno - dolazak zime, kod Židova – Haukkah  i mnogi drugi – festivali svjetla.
Uz razne rituale, radili su i razna zdanja, posvećena Suncu.
Jedno od najpoznatijih je –  Stonehenge, za kojeg se vjeruje da je ljudima brončanog doba, služio za predviđanje astronomskih pojava, između ostalog solsticija i ekvinocija.

      
Više o solsticiju – wiki.  
Sunce će ovih dana, nakon što je u odnosu na cijelu godinu, bilo u najnižem položaju, ponovo "krenuti" put neba i ponovo će donositi život i svjetlost svijetu.
 

  
   U iščekivanju rađanja – Sunca…svako dobro želim 
 

Nema komentara:

Objavi komentar