O Zeitgeistu

Objavljeno: 21.3.2011. 0:00:00

Zeitgeist, vrlo popularan film, koji se sastoji od tri dijela, bavi se raznim teorijama urote, a prvi dio obrađuje najveću priču ikad ispričanu i prodanu – kršćanstvo.
Tko želi može ga pogledati ovdje, sa hrvatskim prijevodom. 

Mnogi ga danas često spominju i navode u svojim raspravama, kako bi dokazali da je kršćanstvo samo još jedno u nizu, vjerovanja u bogočovjeka, fiktivne likove, personifikacije sunca i prilagodba astroloških mitova. 

To stoji.

Ono što ne valja je to što se u filmu provlače (slučajno ili namjerno) neke pogreške. Film navodi da su se mnogi spomenuti bogovi rađali 25.12. no, to nije točno. Za neke ne znamo kada su rođeni, Horus je prema nekim navodima i izračunima rođen 15.11. Horus je imao 4 sljedbenika, u nekim varijantama 16, upitno je njegovo «hodanje po vodi», rođen je u močvari, i tome sl. 

No, ni Isus nije rođen 25.12. Biblija nigdje ne navodi vrijeme rođenja, ali prema nekim izračunima rođen je najvjerojatnije u 9. mjesecu i to 4 -7 godina prije Krista (zvuči li vam ovo čudno, onda trebate znati da baš ništa što obilježavate kao nešto vrlo važno Isusovo, s njim nema gotovo nikakve veze. Uskrs, Božić, nova era – ništa). Datum 25.12. car Konstantin je preuzeo iz rimskih svetkovina boga Mitre - nepobjedivog Sunca:

 
Mitra - nepobjedivo Sunce (obratite pažnju na aureolu - sunčeve zrake)

Ljudi su od uvijek promatrali i tumačili svijet oko sebe, a najobožavanije je oduvijek bilo upravo Sunce.

Ono je to koje se čudesno rađa, donosi svjetlost svijetu, dolazi iza oblaka, čak "hoda po vodi", donosi kruh i vino, ima i krunu od trnja, umire i uskrsava.

Zato ne čudi da su se u gotovo svim kulturama najviše svetkovina održavalo upravo u vrijeme bitnih Sunčevih faza u odnosu na Zemlju – solsticija i ekvinocija. 

No bogovi Sunca nisu jedini.

Imamo tisuće različitih bogova - mora, vina, vremena, ljubavi, božice rata, ljepote, spolnosti, lova – personifikacija svega što jesmo i što nas okružuje. 

Sljedeće što dovodi do velike zabune jest termin – "bezgrešno začeće" i "rođen od djevice". Većina bogorodica nisu bile djevice. Ono što je zajedničko gotovo svim bogovima jest – čudesno začeće.Neke su zanijele od kapi znoja koje im je palo u oko, neke od pahulje koja je pala na njih, nekima je dijete skočilo iz lista, nekima iz boka, neke je zasjenio duh sveti, neke mjesec…i tome sl. Izida nije bila djevica, samo je Horusa čudesno začela, s mrtvim mužem.
Ni Devaki nije bila djevica.

 Bogorodice sa sinovima 

Termin "bezgrešno začeće" se u kršćanstvu uopće ne odnosi na fizički način oplodnje, već na začeće bez – istočnog grijeha – bez grijeha - bezgrešno.

I kao takvo je rezervirano u prvom redu za Mariju. Ona je papinskim proglasom, naredbom, dogmom, 1854. g. proglašena bezgrešno začetom.Kleru se jednostavno nije sviđala ideja da bi majka božja, majka Isusova mogla biti obična žena, već rođenjem okaljana istočnim grijehom kao svi ostali smrtnici, pa su je proglasom učinili bezgrešnom već po začeću.

Nakon nje i Isus je rođen bez istočnog grijeha – bezgrešan.

Na zidovima Hrama u Luksoru postoje slike i opis stari tri i pol tisuće godina: Amenhotep III daje nacrtati svoju suprugu kao Neith, koja je bila majka Ra, kralja neba (čita se s lijeva udesno), na kojoj Toth sa ibisovom glavom navješćuje Neth, primordijalnim vodama, da će zatrudnjeti sa Ra (novim kraljem neba). Na sljedećoj slici, začeće Neith je ostvareno uz pomoć Kneph (lijevo od nje) i Hator (desno), prinoseći ankh (egipatski križ) i tako ostavljajući Neith "trajno čistom djevicom". Desno su slike rođenja preko cigle za rađanje Ra-a (koji predstavlja Anatona), kao i hvalospjev djetetu od dvorjana i božanstava sa dvora Neith. Oblik Ra je u tom trenutku bio Ra-Amun, koji je postao identificiran kao Horus.
Grci su također pozajmili tu legendu, pa imamo sličan mit o rođenju Aleksandra i sl. (za sliku klinutiovdje i ovdje - ZIB, a tamo ćete naći i opširnijie analize raznih prilagodbi) 

Nadalje, mnogi bogovi su mučenički umirali i uskrsavali. No nisu svi bili razapeti specijalno na križ niti tri dana mrtvi. Simbol mrtvog boga na drvetu se pojavljuje u mnogim mitovima, no ne doslovno kako je navedeno u filmu. Oziris je bio namamljen u škrinju, zatvoren u nju i bačen u rijeku. Na mjestu gdje je škrinja stala izraslo je drvo, a Izida je tražeći muža našla škrinju u krošnji tog drveta.

Krišnu su zakucali sa strelicama za stablo, astetski bog Quetzalcoatl se sam razapeo na drveni križ i tako dalje. 

Sličnosti među solarnim bogovima jesu velike, ali ne u toliko detalja kako film prikazuje. Da bi dokazali da je i Isus jedan od njih, a ne povijesna osoba – bogočovjek, čak ne moramo ići tako daleko kao što je drveni Egipat. Dovoljno je zaviriti u Stari Zavjet. 

Ovaj blog se od početka bavio tim sličnostima, pa koga zanima može pogledati postove pod nazivom: Vjeronauk u slici, Aureola,  Velika Gospa,  Tko je ovo i To je… kao i zadnji – Otac, Sin i Duh sveti – nađi razlike. Također postovi linkani u tom lijevom stupcu, na samom počektu - Postanak, Kušnja i gubitak besmrtnosti, Zmija, Potop, Čudesna začeća, Krist i Krišna, Isus=Horus?, Buda i Isus, Brojanica - krunica, Raspeće, Uskrsnuće, Križ, Mitraizam, Preuzeti običaji...govore upravo o toj temi.

Bez obzira na neke krive navode, u svojoj biti bogovi, mitovi, simboli zaista se prenose, dorađuju, tumače iz kulture u kulturu, iz vremena u vrijeme.
Fim ima previše pogrešnih tvrdnji da bi mu se davao kredibilitet kojeg ne zaslužuje.
No, ako vas potakne da sami provjerite navode, pogledajte ga.