Velika Gospa
Objavljeno: 15.8.2007. 17:20:00Na današnji dan katolici slave događaj, koji nije zapisan čak ni u Bibliji…već se odnosi na nagađanja kroz cijelu povijest i konačnog proglašenja dogmom...prije tek 57 godina.
Bulom „Mumificentissimus Deus“ papa Pio XII. Proglasio je 1. studenog 1950. dogmu o Marijinom uznesenju na nebo.
Dogma nalaže vjerovanje u to da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo (izgleda da u kršćanstvu, Isus nije jedini koji je uskrsnuo).
Ne svetkuju svi kršćani Gospu. Protestantima na primjer, nije prihvatljivo obožavanje nikoga pored Isusa, pa ni njegove majke.
Ona je samo žena, smrtnica, čija je svrha bila da se utjelovi Bog i obožavanje nje bi bilo u direktnoj suprotnosti sa Jahvinom zapovjedi: „Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama podzemljom. 5 Ne klanjaj im se niti im služi“.
Kako bilo, prigoda je da se osvrnem i na to, kako obožavanje Majke, također nije izvorno kršćansko niti vjerovanje, niti običaji.
Postoje Bogorodice, kroz povijest, davno prije kršćanstva i Marije.
klik za vecu sliku
klik za vecu sliku
Čak se i u umjetnosti prikazuju gotovo identično.
Bogorodica s Kristom Izida s Horusom
"Spomenuo bih još jedan primjer egipatskog simbola koji je kršćanstvo preuzelo u svojoj mitologiji. Radi se o simbolu Majke-Zaštitnice.
Kao što vjerojatno mnogi znaju, u kršćanskoj simbolici nalazi se čitav niz različitih prikaza Bogorodice, pa tako i Bogorodica - Zaštitnica. Ovo je samo jedan od čitavog niza njezinih prikazivanja u srednjevjekovnoj umjetnosti.
Naime, radi se o Bogorodici koja štiti čitav svijet natkriljujući ga svojim plaštem.
Ovakav prikaz božice preuzet je iz simbolike egipatske božice Nut. Ovo je božica koja svojim čitavim tijelom natkriljuje svijet i predstavlja nebeski (božanski) svod. Na prvi pogled, funkcija ove dvije božice je različita, ali u samoj srži ovo su jednaki simboli.
Bogorodica s Kristom Izida s Horusom
U nastavku, Tiho83 govori o Majci zaštitnici:
"Spomenuo bih još jedan primjer egipatskog simbola koji je kršćanstvo preuzelo u svojoj mitologiji. Radi se o simbolu Majke-Zaštitnice.
Kao što vjerojatno mnogi znaju, u kršćanskoj simbolici nalazi se čitav niz različitih prikaza Bogorodice, pa tako i Bogorodica - Zaštitnica. Ovo je samo jedan od čitavog niza njezinih prikazivanja u srednjevjekovnoj umjetnosti.
Naime, radi se o Bogorodici koja štiti čitav svijet natkriljujući ga svojim plaštem.
Ovakav prikaz božice preuzet je iz simbolike egipatske božice Nut. Ovo je božica koja svojim čitavim tijelom natkriljuje svijet i predstavlja nebeski (božanski) svod. Na prvi pogled, funkcija ove dvije božice je različita, ali u samoj srži ovo su jednaki simboli.
Bogorodica-Zaštitnica Nut - Nebeski svod
Bogorodica je svoje mjesto u kršćanskoj mitologiji dobila tek u kasnom srednjem vijeku, a najveće i najljepše slavlje jednog ženskog božanstva imamo upravo u gotičkim katedralama 12. - 14. stoljeća. Većina nosi ime Notre-Dame... a značenje je "Naša Majka Crkva" i njezino je ime povezano sa bezgrešnim začećem.
Naime, napuštajući svakodnevnu strku i stres grada, ulazite u crkvu i tu bi se rebali susresti sa svojim najunutarnjijim bićem. Tu ste dovedeni na sasvim drugu razinu, duhovnu razinu. Izlazeći narag u stresni i bučni svijet ponovno ste rođeni - duhovno.
Sada, to što je sve ovo u današnjoj praksi izgubljeno je sasvim druga stvar, ali primarno ideja je bila ovakva."
Preuzeti običaji u kršćanstvu
Objavljeno: 14.8.2007. 13:50:00NedjeljaKršćani su proizašli iz židovstva i prvi kršćani su slavili židovske blagdane, pa tako i subotu kao dan gospodnji, kako je zapovjedio Jahve Bog u 10 zapovjedi:
"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.10 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni."
Biblija nigdje ne spominje nedjelju kao dan gospodnji.
Nedjelja se slavila u kultu boga Mitre, kao sunčev dan, dan boga sunca (Sunday), koji je inspirirao Konstantina da preuzme taj običaj, a danas ga se tumači kao dan kada je gospodin uskrsnuo (kao da Uskrs nije dovoljan).
Kako bilo, očito je da se čak i pisana Božja riječ – Može mijenjati.
A o tome će biti govora i u narednim postovima.
25.12. Za Isusa se ne zna točno kad je rođen, ali je zato taj datum preuzet jer su se i drugi bogovi rađali na taj dan...(Dionis, Atis, Oziris, Mitra)
Sam Konstantin ga je dogovorio kao datum za slavljenje Isusovog rođenja, na temelju tih starih poganskih religija.
I zapravo je osnova svih tih slavljenja - zimski solsticij.
Bor, kićenje jelke
Stari poganski običaj.
Običaj preuzet iz starih, prirodnih religija.
Ljudi su u zimskom periodu, kad sve zamre, donosili vječno zeleno, živo drvo u kuću...ne bi li si doveli i dobrog duha, koji je očito jači i od zime i od smrti.
Na grane su mu vješali darove.
Uskrs Na stranu što je mnogo bogova uskrsnulo kroz povijest...no običaji vezani za proslavu kršćanskog uskrsa, također je preuzeto iz starih religija.
Festival boginje Ostare se slavio u proljeće, a zečevi su bili svete životinje koje su se konzumirale kao pričest.
Bojanje jaja također nije kršćanski obred.
Jaje kao simbol novog života bio je posvećen božici Freji, a slavilo se u raznim religijama.
Uskršnji krjesovi, koji se pale da bi se „osvijetlila noć“ isto je preuzeto iz poganskih svetkovina.
Uskrs se izračunava tako da pada na prvu nedjelju poslije prvog punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija, tako da se zapravo slavi poganski blagdan, pošto su pogani slavili ekvinocije (božić, uskrs).
Biskupska kapa – Mitra. Naziv sve sam kaže.
Križ Kao simbol je postojao i puno prije Isusa.
Egipatski Ankh (križ života), Keltski križ, Tau križ, Gnostički mistični križevi, svastika
Više o križu.
KrštenjeInicijacija. Čišćenje od grijeha - više o krštenju.
Krunica Budistička brojanica
Malo je toga što je originalno kršćansko.
(veći dio navoda je preuzet sa bloga - Sephirot)
"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.10 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni."
Biblija nigdje ne spominje nedjelju kao dan gospodnji.
Nedjelja se slavila u kultu boga Mitre, kao sunčev dan, dan boga sunca (Sunday), koji je inspirirao Konstantina da preuzme taj običaj, a danas ga se tumači kao dan kada je gospodin uskrsnuo (kao da Uskrs nije dovoljan).
Kako bilo, očito je da se čak i pisana Božja riječ – Može mijenjati.
A o tome će biti govora i u narednim postovima.
25.12. Za Isusa se ne zna točno kad je rođen, ali je zato taj datum preuzet jer su se i drugi bogovi rađali na taj dan...(Dionis, Atis, Oziris, Mitra)
Sam Konstantin ga je dogovorio kao datum za slavljenje Isusovog rođenja, na temelju tih starih poganskih religija.
I zapravo je osnova svih tih slavljenja - zimski solsticij.
Bor, kićenje jelke
Stari poganski običaj.
Običaj preuzet iz starih, prirodnih religija.
Ljudi su u zimskom periodu, kad sve zamre, donosili vječno zeleno, živo drvo u kuću...ne bi li si doveli i dobrog duha, koji je očito jači i od zime i od smrti.
Na grane su mu vješali darove.
Uskrs Na stranu što je mnogo bogova uskrsnulo kroz povijest...no običaji vezani za proslavu kršćanskog uskrsa, također je preuzeto iz starih religija.
Festival boginje Ostare se slavio u proljeće, a zečevi su bili svete životinje koje su se konzumirale kao pričest.
Bojanje jaja također nije kršćanski obred.
Jaje kao simbol novog života bio je posvećen božici Freji, a slavilo se u raznim religijama.
Uskršnji krjesovi, koji se pale da bi se „osvijetlila noć“ isto je preuzeto iz poganskih svetkovina.
Uskrs se izračunava tako da pada na prvu nedjelju poslije prvog punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija, tako da se zapravo slavi poganski blagdan, pošto su pogani slavili ekvinocije (božić, uskrs).
Biskupska kapa – Mitra. Naziv sve sam kaže.
Križ Kao simbol je postojao i puno prije Isusa.
Egipatski Ankh (križ života), Keltski križ, Tau križ, Gnostički mistični križevi, svastika
Više o križu.
KrštenjeInicijacija. Čišćenje od grijeha - više o krštenju.
Krunica Budistička brojanica
Malo je toga što je originalno kršćansko.
(veći dio navoda je preuzet sa bloga - Sephirot)
Mitraizam
Objavljeno: 13.8.2007. 13:55:00Većina običaja u kršćanstvu preuzeta je iz poganskih, pretkršćanskih vjera.
Jedna od njih je bila i mitraizam.
Vjerovanje u boga Mitru, koji također ima velike sličnosti sa Isusom. Spominje se i u Vedama.
Mitra, (staroiranski: Mithra; latinski: Mithras), je bog ugovora (izvorno), rođen je 25. prosinca, bio je bog sunca (Medijci, Perzijanci), bog čiji su kult po Rimskom carstvu raširili rimski vojnici.
Mitra je proglašen državnim bogom Rima u obliku Sol Invictus/ Nepobjedivo Sunce. Božić se zvao: Natalis solis Inviciti/ Rođendan Nepobjedivog Sunca.
Na posljednji dan će Mitrina krv, u obliku krvi bika (ne jaganjca 
) spaliti ognjem svijet, mrtvi će ustati, Mitrini sljedbenici će na strani Svjetla i Dobra pobijediti Zlo i Tamu i odvojiti se od opakih. Mitra će im za nagradu dati vječni život u blaženstvu.
) spaliti ognjem svijet, mrtvi će ustati, Mitrini sljedbenici će na strani Svjetla i Dobra pobijediti Zlo i Tamu i odvojiti se od opakih. Mitra će im za nagradu dati vječni život u blaženstvu.Sam Konstantin, utemeljitelj službenog kršćanstva, u mladosti je bio sljedbenik astralnog monoteizma (Sol Invictus), spoj mitraizma i carskog kulta.
Bio je pobornik mitraizma, što je uvelike oblikovalo današnje kršćanstvo.
Kako bi izmirio sve žešća kršćanska nametanja i već postojeća poganska vjerovanja, (naravno, nakon što mu se ukazao križ), napravio je svojevrstan kompromis.
Milanskim ediktom proglašava svojevrsnu slobodu vjerovanja i kršćanstvo tako postaje važećom religijom. Neki bitni elementi su dodatno korigirani kako bi odgovarali i ostalom puku.
U nastavku...preuzeti običaji u kršćanstvu.
(hvala ametu na pomoći)
U nastavku...preuzeti običaji u kršćanstvu.
(hvala ametu na pomoći)
Krštenje
Objavljeno: 10.8.2007. 23:00:00Običaj polijevanja vodom je također preuzet iz drugih vjera.
Na engleskom „baptism“, dolazi od grčke riječi „baptein“, što znaci uranjati, potopiti ili oprati.
Takav obred je poznat u mnogim religijama, a simbolizira čišćenje, pročišćavanje, na duhovnom nivou ili kao ritual inicijacije.
Polijevanje vodom, baptiziranje, postoji od kad je i civilizacije.
U Babilonu, voda je bila važna i u kultu boga Enki.
U Egiptu su polijevali vodom novorođenčad, kojom su pročišćavali od stečenih „nečistoća“ iz utrobe.
Vjerovali su da hladna voda iz Nila ima moći iscjeljenja, regeneracije.
Baptiziralo se i u ritualima posvećenim preminulima, kako bi im se omogućio bolji zagrobni život.
I u Grčkoj je bilo važno omogućiti besmrtnost, a to je također uključivao baptiziranje.
Ritualnim kupanjem u moru, inicirani su u zajednicu i pročišćeni od grijeha.
I u židovstvu se voda koristila u ritualima pročišćavanja.
U Indiji se Hindusi ritualno kupaju u rijeci Ganges, kako bi se pročistili od grijeha.
Ivan Krstitelj je polijevanje vodom preuzeo iz već postojećih rituala.
Prema Bibliji, živeći skromno, propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao ljude na obraćenje.
Sve one koji bi željeli pokajati se za svoje grijehe, Ivan bi polijevao vodom, pročistio, baptizirao – krstio.
Krštenje je ritual „čišćenja“ od istočnog grijeha, koji pak vuče korjene iz samih početaka i priče o Adamu, Evi, drvetu spoznaje i zmiji, što je stvori Jahve Bog.
Danas postoji formula po kojoj se krsti, a glasi – U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
No i Sin se, prema predaji, krstio, bez obzira što je rođen od bezgrešne i bezgrešan.
U njegovom slučaju krštenje se tumači kao nešto slično trenutku kada Superman uđe u onu komoru pa postane više „man“, nego „super“.
Sin Božji se poistovjećuje sa ljudima.
Prilikom rituala nad Isusa se spustio Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je rekao:
„Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“
Zadnje upute koje je dao svojim apostolima prije nego li je otišao Ocu odnosile su se na etiketiranje svih koji žele spasenje po Njemu. Po mogućnosti baš svih naroda.
"Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19 Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ Mt 28,19
Ovaj citat je mnoge koštao glave, jer je pokrštavanje često bilo nasilno, brutalno, beskompromisno.
U provođenju Isusove direktive, uništene su mnoge kulture i znanja.
Nedavno je objavljena vijest koja kaže:
„Benedikt XVI priznaje da su mnogi od Indijanaca u procesu pokrštavanja bili ubijeni i porobljeni, ali da su sve vrijeme "tiho žudili" za tome da budu pokršteni.“
I velika svetica, majka Tereza je u svom misionarskom i milosrdnom pohodu pokrštavala hinduse na samrti.
"Nešto stvarno predivno ... niti jedan nije umro bez primanja specijalne ulaznice za Svetog Petra, kako to mi nazivamo. Krštenje nazivamo primanjem specijalne ulaznice za Svetog Petra. Mi pitamo umiruću osobu, želiš li blagoslov po kojemu će svi tvoji grijesi biti oprošteni i primit ćeš Boga? Nikada nisu odbili. Tako je umrlo 29.000 u samo jednoj kući [u Kalighatu, Indija] od dana kada smo započeli s radom 1952."
"Zašto bi Kršćanin želio preobratiti Hindusa na Kršćanstvo? Zašto nisu zadovoljni ako je Hindus dobar ili pobožan čovjek?"
Gandi
(izvor: Harijan: siječnja 30., 1937.).
Gandi
(izvor: Harijan: siječnja 30., 1937.).
Papa vjerojatno ne bi bio tako nježan da je npr. Dalaj Lama preobraćao kršćane u smrtnoj agoniji, negdje u nekoj nedođiji.
Neke grijehe nikakve vode ne mogu saprati.
Neke grijehe nikakve vode ne mogu saprati.
Križ
Objavljeno: 9.8.2007. 23:42:00I simbol križa se pojavljuje posvuda.
Ima ih različitih oblika i značenja.
Najčešće simbolizira dualizam u prirodi i jedinstvo u suprotnosti.
Križ kao simbol stariji je od kršćanstva tisućama godina.
Osnovni oblik križa je Tau križ.
On je T oblika, a ima puno značenja, od kojih je najčešći znak za nevinost.
Spominje se u Starom zavjetu puno prije Isusa.
Spominje se u Starom zavjetu puno prije Isusa.
"I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: “Prođi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se tamo čine!." (Ezek. 9.3-4).
Tau je bio simbol rimskog Boga Mitre i grčkog Boga Atisa.
Doda li se Tau križu, krug, koji predstavlja besmrtnost, dobit ćemo jedan od najpoznatijih i najstarijih križeva - egipatski Ankh.
Simbolizira božanski život i vječnost.
Zovu ga još i ključem života.
Ovako se još tumači značenje Ankha:
„Prikazuje stanje transa u kojem se upućenik borio, a još točnije on predočuje stanje smrti i raspeće izabranika, pa bi u nekim hramovima svećenici položili inicijanta u krevet u obliku križa.“
„Prikazuje stanje transa u kojem se upućenik borio, a još točnije on predočuje stanje smrti i raspeće izabranika, pa bi u nekim hramovima svećenici položili inicijanta u krevet u obliku križa.“
Za Grke je predstavljao metaforu četiri elementa stvaranja, vode, zraka, zemlje i vatre.
Svastika, križ sa krajevima svinutim udesno, simbolizirala je sunce, vatru, život…sreću.
Budistima je predstavljala odricanje.
Hindusima je svastika sa krajevima svinutim ulijevo simbolizirala noć, magiju i božicu Kali.
Nacisti su kao amblem upotrebljavali svastiku s krajevima okrenutim nadesno.
U početku korištenja simbola križa u kršćanstvu nije se prikazivalo Kristovo tijelo, zbog toga što je križ predstavljao Isusovo uskrsnuće, a ne njegovu smrt.
Praksa prikazivanja Krista uz križ počinje negdje u sedmom stoljeću, međutim, prikazujući ga živog ispred križa, kao pobjednika.
No, s vremenom ga je crkva, da bi naglasila njegovu mučeničku smrt, počela portretirati razapetog na križu, s krunom od trnja i vidljivim ranama, i od tog vremena većina križeva u rimokatoličkoj crkvi postaje raspelima.
Praksa prikazivanja Krista uz križ počinje negdje u sedmom stoljeću, međutim, prikazujući ga živog ispred križa, kao pobjednika.
No, s vremenom ga je crkva, da bi naglasila njegovu mučeničku smrt, počela portretirati razapetog na križu, s krunom od trnja i vidljivim ranama, i od tog vremena većina križeva u rimokatoličkoj crkvi postaje raspelima.
Postavlja se na svetim mjestima kao što su Crkve, raskrižja, škole, kantine, bolnice, ambulante, pekare, vratove, dekoltee.
Tako da je danas, ponekad teško zaključiti kada je križ simbol vjere, mučeništva, vječnog života, kada je samo etiketa sa koje se čita kojem se stadu pripada, a kada je gotovo...sexy simbol.
Zaglavljen u bujne dekoltee lijepih katolkinja izaziva prave dvojbe.
Uskrsnuće
Objavljeno: 28.7.2007. 22:43:00Mit o uskrsnuću je vezan za slavljenje ponovne vegetacije, a vuče korijene iz starih poganskih, prirodnih religija.
Iz mrtvih su uskrsnuli:
Egipatski bog Oziris, babilonski Tammuz, fenički Adonis, frigijski Atis, perzijski Mithra, a i manje poznati Sandan, bog plodnosti u Tarsu
Iz podzemlja i svijeta mrtvih na zemlju se u Nordijaca u proljeće vracala i Ostara ili Eostre, boginja zore (čije ime čuva u sebi germanske nazive i za zvijezde – star, stern – i za istok – east, est, ost, odakle rudi zora, u starih Grka boginja Eos), kojoj je bio posvećen travanj (u njih Eostur-Monath), pa se po njoj Uskrs u engleskome i dalje zove Easter, čuvajući u tom imenu uspomenu na nekadašnju svetkovinu proljeća. To je uočio još Beda (engleski povjesničar s početka 8. stoljeća), podsjetivši već tada na sličnosti između Eostre i grčke Persefone/Demetre, odnosno rimske Proserpine/Cerere. Istu funkciju imala je i Ereš-Kigal, babilonska kraljica Smrti, ali nije bila daleka ni dvolika božica mati u Slavena, Živana/Morana.
Umirali su i uskrsavali i bogovi drugih religija: Odin odnosno Wotan, Baldr (koji se ne vraća svakog proljeća, nego čeka na drugom svijetu kraj ovoga svijeta), te u Slavena (kasnije potisnuti) sunčani bog (mit o Hrelji itd.).
Izravno su s kultovima preporoda i plodnosti vezani simboli koji su iz pretkršćanskih religija prešli u uskršnje običaje, poput pisanih jaja i uskršnjeg zeca (u nekih kunića).
Svi kršćani koji riječ – pogan koriste kao uvredu..neka imaju na umu da njihova „jedina ispravna vjera“ – kršćanstvo, potiče upravo iz tih poganskih vjera.
Iz mrtvih su uskrsnuli:
Egipatski bog Oziris, babilonski Tammuz, fenički Adonis, frigijski Atis, perzijski Mithra, a i manje poznati Sandan, bog plodnosti u Tarsu
Iz podzemlja i svijeta mrtvih na zemlju se u Nordijaca u proljeće vracala i Ostara ili Eostre, boginja zore (čije ime čuva u sebi germanske nazive i za zvijezde – star, stern – i za istok – east, est, ost, odakle rudi zora, u starih Grka boginja Eos), kojoj je bio posvećen travanj (u njih Eostur-Monath), pa se po njoj Uskrs u engleskome i dalje zove Easter, čuvajući u tom imenu uspomenu na nekadašnju svetkovinu proljeća. To je uočio još Beda (engleski povjesničar s početka 8. stoljeća), podsjetivši već tada na sličnosti između Eostre i grčke Persefone/Demetre, odnosno rimske Proserpine/Cerere. Istu funkciju imala je i Ereš-Kigal, babilonska kraljica Smrti, ali nije bila daleka ni dvolika božica mati u Slavena, Živana/Morana.
Umirali su i uskrsavali i bogovi drugih religija: Odin odnosno Wotan, Baldr (koji se ne vraća svakog proljeća, nego čeka na drugom svijetu kraj ovoga svijeta), te u Slavena (kasnije potisnuti) sunčani bog (mit o Hrelji itd.).
Izravno su s kultovima preporoda i plodnosti vezani simboli koji su iz pretkršćanskih religija prešli u uskršnje običaje, poput pisanih jaja i uskršnjeg zeca (u nekih kunića).
Svi kršćani koji riječ – pogan koriste kao uvredu..neka imaju na umu da njihova „jedina ispravna vjera“ – kršćanstvo, potiče upravo iz tih poganskih vjera.
Raspeće
Objavljeno: 27.7.2007. 22:06:00Čak ni nešto tako bitno za kršćanstvo kao raspeće, a poglavito uskrsnuće, nije izmišljeno s Isusom.
I drugi bogovi su umirali na različite načine, pa se ponovo rađali ili vladali na nebu.
Mnogi su bili i razapeti.
Od Dionisa, preko Prometeja koji je gol, razapet, okovima zakovan za stijenu, čekao smrt, dok mu je orao kljucao jetru...
…pa do astetskog boga Quetzalcoatla.
…pa do astetskog boga Quetzalcoatla.
Raspeće je bilo uobičajena kazna, nisu je bili pošteđeni ni „obični“ ljudi, a postojalo je i više varijanti zakucavanja na križ.
Budući da je i sama Biblija dosta kontradiktorna oko nekih navoda
("Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše,objesivši ga na drvo!“ Dj 10,39 ), postoje i dvojbe je li uistinu bio razapet ili obješen. Je li bio razapet na drvo u znaku križa ili u obliku slova I...
("Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše,objesivši ga na drvo!“ Dj 10,39 ), postoje i dvojbe je li uistinu bio razapet ili obješen. Je li bio razapet na drvo u znaku križa ili u obliku slova I...
Prema nekim nalazima razapinjalo se i ovako:
no...savim je sigurno da nije razapet ovako:
...kako ga najčešće prikazuju umjetnici.
Kosti u dlanu ne bi izdržale težinu tijela.
Ako je i bio razapet, zakucan je kroz zglobove, pa je time još jedan fenomen – stigme – doveden u pitanje, jer se većina stigmi do sad pojavljivala…na dlanovima.
Tiho83 o raspeću:
Tiho83 o raspeću:
Razapinjanje je također česta tema, a povezana je s napuštanjem ega (tijela) i uskrsnućem u duhu. Postoji priča o sufiskom mistiku Hallageu koji je također bio razapet. Razapeli su ga iz istog razloga kao i Krista. Hallage je rekao: "Ja i Bog smo jedno!" (kao što Krist kaže: "Otac i ja smo jedno") i razapeli su ga.
Zatim je Hallage ispričao priču o ptici i vatri:
Jedne večeri ptica je naišla na plamen zatvoren u staklo. Bila je zapanjena vatrom i oblijetala ju je nekoliko puta ali nije uspjela pronaći ulaz kroz staklo. Vratila se svojim prijateljima i ispričala im o svome predivnom iskustvu. Sljedeće večeri vratila se opet do vatre, pronašla ulaz kroz staklo i spalila se u vatri. Rekla je: "Zašto bi željela biti ptica kad mogu biti sama vatra."
Ovu priču je Hallage ispričao kako bi rekao da je njegovo razapinjanje njegov dobrovoljni čin kojim će se spojiti sa svojom najvećom ljubavlju - Bogom. To je poanta priče (baš kao što je spajanje s Bogom poanta i kindalini joge - tako da više ne postoji "Ja" i "Bog"; nema subjekta, onog koji se divi, i objekta, onog kojem se divi).
A zatim Hallage govori sljedeće: "Oprosti im Bože jer ne znaju što čine. Oni nisu doživjeli ono što sam ja doživio jer da jesu ne bi ovo činili, a da ja to nisam doživio ne bi spoznao Tebe."
To je ista priča.
Zatim je Hallage ispričao priču o ptici i vatri:
Jedne večeri ptica je naišla na plamen zatvoren u staklo. Bila je zapanjena vatrom i oblijetala ju je nekoliko puta ali nije uspjela pronaći ulaz kroz staklo. Vratila se svojim prijateljima i ispričala im o svome predivnom iskustvu. Sljedeće večeri vratila se opet do vatre, pronašla ulaz kroz staklo i spalila se u vatri. Rekla je: "Zašto bi željela biti ptica kad mogu biti sama vatra."
Ovu priču je Hallage ispričao kako bi rekao da je njegovo razapinjanje njegov dobrovoljni čin kojim će se spojiti sa svojom najvećom ljubavlju - Bogom. To je poanta priče (baš kao što je spajanje s Bogom poanta i kindalini joge - tako da više ne postoji "Ja" i "Bog"; nema subjekta, onog koji se divi, i objekta, onog kojem se divi).
A zatim Hallage govori sljedeće: "Oprosti im Bože jer ne znaju što čine. Oni nisu doživjeli ono što sam ja doživio jer da jesu ne bi ovo činili, a da ja to nisam doživio ne bi spoznao Tebe."
To je ista priča.
Nema komentara:
Objavi komentar