Eksperiment II. – nevolja

Objavljeno: 10.8.2013. 20:22:00

Konačno sam dobila priliku napraviti još jedan eksperiment.

Naime, vrlo često čujem kako će svatko u nevolji zazvat boga u pomoć, a kako u mojim parametrima ne postoje imaginarni ne/prijatelji, tako to do sada nisam imala prilike isprobati. Kad naiđe nevolja, uglavnom nemam vremena razmišljati o imaginarnom društvu.

Čak ni onda kada smo kćer i ja zamalo postale još jedan broj u statistikama loše odrađenih poroda.

No, "oluja svih oluja", pružila mi je novu mogućnost isprobati taj "poziv u pomoć" i snagu molitve i rituala.

Scenarij prema vijestima - "Oluja nosila krovove" i "Pripremite najlone, čavle i čekiće" kod mene znači – ako odnese krov – odnio je sve, budući da mi je stan – u potkrovlju. 

Mogu zamisliti još i strašniji scenarij u kojem bor završi u dječjoj sobi.

E pa ako to nije nevolja, ne znam što je.

Prema prirodi mojih postavki, poduzela sam sve što je u mojoj moći, zaštitila krovne prozore, auto, kćer poslala na sigurno i racionalno si objasnila da ću se snaći u svakoj mogućoj situaciji.

I baš kada sam pomislila da sam učinila sve, čujem susjeda koji gledajući nadolazeće oblake uzdahne – "O Bože!" i tad se sjetim! Zazvati pomoć!!!

Ali koga? Promišljajući par minuta o svim imaginarnim likovima kojih sam se mogla sjetiti, od Quetzalcoatla do Djeda Mraza, preko Isusa i Zubić vile, odlučila sam se za Leteće Špageti Čudovište. U daljnjem tekstu FSM (Flying Spaghetti Monster).

              

Ali kako? Šit. Već sam isključila struju i ne mogu pitati Google kako zadovoljiti FSM-a. Pitam sa mobitela, ali ne dobih odgovora.

Odlučih improvizirati.

Budući da u mnogim religijama ljudi imaju običaj sklopiti dlanove na prsima…i ja učinim isto, pri tom bacivši se na koljena, pa kažem – "FSM, molim te, neka ova oluja poštedi moj krov!", pa se u maniri muslimana  duboko naklonim i kažem "U nadi povoljnog rješenja moje molbe, unaprijed se zahvaljujem i pozdravljam Vas!"

               

Nekako ne dobih dojam da sam učinila dovoljno, pa sjetivši se da mnogi vjernici svog boga jedu, odlučih na brzinu skuhati špagete.

U trenutku kada sam uhvatila cjedilo za tjesteninu, pade na mi na pamet još jedan potez.

Izjurih u dvorište, sa cjedilom na glavi, sjednem u lotos položaj, nadajući se da mi neće baš sada doći prosvjetljenje u obliku munje…posred mene u dubinu duše, duboko udahnem, zatvorim oči, spustim ruke u krilo i u sebi zavapim "Ako je moguće, neka me mimoiđe ova oluja!"

Otvorim jedno oko, gledam lijevo - desno – sve treperi od munja i gromova, oblaci masni svuda uokolo, a kiša nekako visi u zraku. Otvorim drugo oko…pa...prizor je uglavnom bio isti.

             

Odjurim nazad u kuću, završim špagete, serviram ih pred sebe, zahvalim FSM-u i dozvolim si uživati u trenutku u kojem smo On i ja jedno.

I bez obzira što su to bile samo špagete, bez ikakvog umaka, na momente bi se činilo da šmekaju na bolonjez i tad sam pomislila – to se zacijelo očituje stvarna prisutnost FSM-a u njima. 

Osluškujem oluju. Kao da jenjava. Srknuvši posljednji rezanac, pogledam kroz prozor.

I imam što vidjeti. Crni oblaci kao da se vrte u krug, jedino iznad moje kuće – zvijezde. Vedro. Ne vjerujem svojim očima.

Odem ponovo u dvorište. Horizont na sve strane isti – oblaci i munje, pogledam ravno u vis – ni oblačka! Nevjerojatno!

Usudih se još zatražiti da oluja ne bude tako strašna kako su je najavljivali meteorolozi i za čudo – upravo je tako bilo!!! 

Narod bi rekao – "Tresla se brda – rodio se miš." 

Ali…nakon svega, zaista je teško othrvati se dojmu da iza svega stoji to čudovišno biće.  

Jedino me zanima s kojim sam ritualom pogodila. To će biti predmetom nekog budućeg istraživanja.
Ramen