Kapelice od kostiju
Objavljeno: 1.10.2007. 14:16:00Mislili se da je morbidnostima kraj?
Prevarili ste se.
Capele dos Ossos - Evora
5000 tisuća ljudskih kostura ugrađeno je u zidove.
Dočekat će vas natpis dobrodošlice – „Mi kosti čekamo vaše.“
5000 tisuća ljudskih kostura ugrađeno je u zidove.
Dočekat će vas natpis dobrodošlice – „Mi kosti čekamo vaše.“
Da se ipak ne radi o poganizmu ili nedajbog - o nekim strrrašnim bezbožnim nekršćanima...svjedoči nam i ova fotografija.
No to nije usamljeni primjer.
Kapelica od ljudskih kostiju ima u Češkoj i u Rimu.
Neke su rađene od brižljivo skupljanih kostiju redovnika…a neke iskapanjem starih grobova običnih mještana.
Rađeni su i kaleži, lusteri, monstrance...sve od ljudskih kostiju...
Rađeni su i kaleži, lusteri, monstrance...sve od ljudskih kostiju...
Morbidno iživljavanje popova ili duhom nadahnuta neshvaćena umjetnost?
Baš me zanima…što na ovo kažu kršćani koji osuđuju kremiranje, npr.
Svete papinske iznutrice i još koja sveta bizarnost...
Objavljeno: 29.9.2007. 11:43:00Obožavalo se i obožava svašta...
Od stepenica, plahti, kostura, obrezaka, prstiju ili mlijeka i ako vam to izgleda bizarno, svete relikvije u crkvi St. Vincenzo i Anastasio na Piazza Trevi demonstriraju da se može obožavati ama baš sve.
Ondje se brižno čuvaju jetre, slezene i gušterače svih papa koji su živjeli u obližnjoj raskošnoj palači Palazzo Quirinale, od Sikstusa V (1585-1590) do Leona XIII (1878-1903).
Papinske iznutrice su izvađene nakon što su umrli, a njihova tijela balzamirana, te su pobožno prenijete kao odvojene relikvije u njihovu župnu crkvu. Mozak i crijeva su pokopani.
Čudesne kosti Svete Rozalije u Palermu su kosti krepanog jarca !
Prof. Buckland, poznati osteolog i geolog, otkrio je da su relikvije Svete Rozalije u Palermu, koje su stoljećima služile za liječenje bolesti i čuvale od epidemija, ustvari kosti od jarca (inače simbola Đavola). (Gordon's Life of Buckland, pp. 94-96).
Crkvene vlasti to nije niti najmanje pokolebalo, pa i dalje daju te kosti na štovanje naivnom puku.
Prof. Buckland, poznati osteolog i geolog, otkrio je da su relikvije Svete Rozalije u Palermu, koje su stoljećima služile za liječenje bolesti i čuvale od epidemija, ustvari kosti od jarca (inače simbola Đavola). (Gordon's Life of Buckland, pp. 94-96).
Crkvene vlasti to nije niti najmanje pokolebalo, pa i dalje daju te kosti na štovanje naivnom puku.
Kolekcionari
Španjolski Filip II, suprug Marije Tudor i osnivač Španjolske Armade, posjedovao je 7.421 kom. svetih relikvija. Među njima je bilo - pored posvuda prisutnih komada "Istinskog Isusovog Križa i Kristove Trnove Krune" - 144 glava, 306 ruku i 10 cijelih leševa 'svetaca'.
Uvjerenja o čudesnim izlječenjima i originalnosti tih artefakata su napisana na španjolskom, pa je Aldrete, antikvar, zamalo završio na lomači rekavši da španjolski jezik nije postojao u prvom stoljeću.
"Kada je ležao na samrtničkoj postelji u svojoj palači El Escorial, Filip je iz te jezive gomile izabrao ruku Svetog Vincenta i koljeno Svetog Sebastijana, da mu pruže utjehu."
Jedan pohlepni njemački kolekcionar je tvrdio da ima više od 17.000 tih objekata, što je nadahnulo papu Leona X da izračuna kako je taj čovjek uštedio sebi točno 694.779.550 1/2 dana u čistilištu s tako pobožnim štovanjem. Međutim, njegovi napori su premašeni. Crkva Schlosskirche u Halle-u, Njemačkoj, hvalila se sa 21.483 relikvija u svom podrumu.
Plutajući kameni grob Sv. Eufemije
U ranu zoru 13. VII. 800. godine do rovinjske obale je čudesno dokrstario kameni sarkofag u kojemu je bila sveta Eufemija iz Carigrada u Turskoj (ne u brodu, teški kameni sarkofag je sam čudesno doplutao po moru).
Za vladanja cara Dioklecijana, bila je tobože optužena da je odbila prinijeti žrtvu gradskom idolu. Najprije je ta tinejđerka (15. god.) bila na razne načine mučena, osobito okrutno na kotaču, pa kad je nakon toga ostala vjerna Kristu i postojana u odluci da ne žrtvuje poganskom božanstvu, bačena je u amfiteatar. Lavovi su je usmrtili, ali uplela se neizmjerna Božanska milost i zvijeri joj tijelo nisu pojele.
Kada je u Carigradu zavladao car Nicefor (protivnik obožavanja svetačkih slika i relikvija mrtvaca) kameni sarkofag s tijelom svete djevice je odlučio napustiti Carigrad i uputiti se na dugu plovidbu do Rovinja.
Čudesnim događajima to nije bio kraj !
Građani Rovinja uzalud su se mučili cijeli dan, pokušavajući volovima i konjima izvući mramorni sarkofag koji je doplovio morem. Tek je dječačić, po zagovoru Sv. Eufemije (u drugoj verziji neka siromašna udovica) uspio dopremiti sarkofag na brežuljak pomoću nikad do tada upregnutih (djevičanskih) junica.
"Ja sam Eufemija Kalcedonska - koja krvlju svojom zaručih Isukrsta" - predstavila se davno preminula svetica dječaku.
...
„Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.“
(u suradnji sa - Znanost i biblija)
(u suradnji sa - Znanost i biblija)
Torinsko platno i euharistijska "čuda"
Objavljeno: 28.9.2007. 9:20:00Torinsko platno
U katedrali Svetog Ivana Krstitelja u Torinu, nalazi se plahta u koju je navodno omotan mrtav Isus Krist.
Povijesno, radi se o jednom od 40 lažnih Isusovih mrtvačkih pokrova, ali jedino ovaj izgleda kao da ima otisak njegova tijela i tragove krvi od raspeća.
Ovom platnu hodočastio je i papa Pavao VI, te dva puta Ivan Pavao II.
Prvi puta se spominje na sjeveru središnjeg dijela Francuske (Lirey, 1350). U to je vrijeme, lokalni biskup Henri de Poitiers razotkrio umjetnika koji je 'lukavo naslikao' i naplaćivao gledanje slike, te priznao krivotvorinu. U 1389, papa Klement VII službeno objavljuje da je to samo naslikana “reprezentacija.”
Godinama kasnije, cijelu stvar prikladno zaboravlja unuka lukavog slikara i pokrov skupo prodaje Kući Savoj, iz koje kasnije potječu talijanski monarsi. Na kraju je pokrov završio u Torinu.
1988. god. znanstvenom metodom s radioaktivnim ugljikom, 3 neovisna laboratorija (Oxford, Cirih i Sveučilište u Arizoni) ustanovljavaju starost na oko 1260–1390-tu godinu, što je potvrđeno mnoštvom paralelnih uzoraka.
Ta je metoda izvanredno precizna kada su u pitanju materijali organskog podrijetla.
McCrone opisuje kako je brižno nadzirana detekcija datuma ugljikom 1988. god.:
Crkvi je prepušten izbor tri neovisna laboratorija, sve je nadgledala Crkva, a pribavljeni su uzorci čiji identitet nije bio otkriven, i to od:
1) komada ogrtača Sv. Louisa d'Anjou, za kojeg se zna da potječe iz 1290-1310.
2) dio Kleopatrine mumije iz Tebe, datirane 6 pr.n.e.
3) uzorak iz grobnice Qasr Ibrim datirane iz 11-12 stoljeća n.e..
4) komadić Torinskog platna
Rezultati datiranja ugljikovom metodom sva tri laboratorija, za sve četiri vrste uzoraka, razumno se poklapaju sa sva četiri datuma \Torinsko platno = 14. stoljeće\
Torinski nadbiskup je tada proglasio da prihvaća rezultate analize datuma radioaktivnim ugljikom i zaključak da je Platno iz 14. stoljeća.
1999. god. poznati mikroanalitičar Walter C. McCrone dobiva nagradu društva "American Chemical Society" u domeni analitičke kemije za svoj doprinos raskrinkavanju ove prijevare. Dokazao je svoju tezu da je slika na platnu nastala umatanjem muškog modela koji je premazan temperom.
Znanstvenici iz svih domena (forenzičari, kemičari, fizičari...) koje dotiču problematiku tog platna se slažu u svojoj procjeni: to je crtež lažne relikvije iz 1355, napravljen za novu crkvu sa ciljem privlačenja hodočasnika, a "dokazi" da to nije tako - smiješni.
Povijesno, radi se o jednom od 40 lažnih Isusovih mrtvačkih pokrova, ali jedino ovaj izgleda kao da ima otisak njegova tijela i tragove krvi od raspeća.
Ovom platnu hodočastio je i papa Pavao VI, te dva puta Ivan Pavao II.
Prvi puta se spominje na sjeveru središnjeg dijela Francuske (Lirey, 1350). U to je vrijeme, lokalni biskup Henri de Poitiers razotkrio umjetnika koji je 'lukavo naslikao' i naplaćivao gledanje slike, te priznao krivotvorinu. U 1389, papa Klement VII službeno objavljuje da je to samo naslikana “reprezentacija.”
Godinama kasnije, cijelu stvar prikladno zaboravlja unuka lukavog slikara i pokrov skupo prodaje Kući Savoj, iz koje kasnije potječu talijanski monarsi. Na kraju je pokrov završio u Torinu.
1988. god. znanstvenom metodom s radioaktivnim ugljikom, 3 neovisna laboratorija (Oxford, Cirih i Sveučilište u Arizoni) ustanovljavaju starost na oko 1260–1390-tu godinu, što je potvrđeno mnoštvom paralelnih uzoraka.
Ta je metoda izvanredno precizna kada su u pitanju materijali organskog podrijetla.
McCrone opisuje kako je brižno nadzirana detekcija datuma ugljikom 1988. god.:
Crkvi je prepušten izbor tri neovisna laboratorija, sve je nadgledala Crkva, a pribavljeni su uzorci čiji identitet nije bio otkriven, i to od:
1) komada ogrtača Sv. Louisa d'Anjou, za kojeg se zna da potječe iz 1290-1310.
2) dio Kleopatrine mumije iz Tebe, datirane 6 pr.n.e.
3) uzorak iz grobnice Qasr Ibrim datirane iz 11-12 stoljeća n.e..
4) komadić Torinskog platna
Rezultati datiranja ugljikovom metodom sva tri laboratorija, za sve četiri vrste uzoraka, razumno se poklapaju sa sva četiri datuma \Torinsko platno = 14. stoljeće\
Torinski nadbiskup je tada proglasio da prihvaća rezultate analize datuma radioaktivnim ugljikom i zaključak da je Platno iz 14. stoljeća.
1999. god. poznati mikroanalitičar Walter C. McCrone dobiva nagradu društva "American Chemical Society" u domeni analitičke kemije za svoj doprinos raskrinkavanju ove prijevare. Dokazao je svoju tezu da je slika na platnu nastala umatanjem muškog modela koji je premazan temperom.
Znanstvenici iz svih domena (forenzičari, kemičari, fizičari...) koje dotiču problematiku tog platna se slažu u svojoj procjeni: to je crtež lažne relikvije iz 1355, napravljen za novu crkvu sa ciljem privlačenja hodočasnika, a "dokazi" da to nije tako - smiješni.
Međutim sindolozi - kršćanski branitelji tog platna tj. vatikanski sponzorirani "istraživači"- tvrde da su neutroni oslobođeni pri Uskrsnuću (to je njihovo objašnjenje kako je nastala slika u negativu) zagadili platno (ili mikrobi i nečistoće) i doveli do pogrešnih zaključaka, iako bi trebalo tri puta više zagađenja nego što je platno teško da bi mjerenje bilo pogrešno, a uzorci su brižno očišćeni. Odrezani su s dijela platna na kome nisu zakrpe i nije izgoren. Tekstilni stručnjaci su obratili posebnu pozornost da se uzorci uzmu iz mjesta koje je bilo podalje od zakrpa i vezova.
Platno kao oprost za "grijeh abortusa"
Vatikan i današnji Torinski nadbiskup tvrdoglavo i dalje ne žele priznati prijevaru. Umjesto toga, kardinal Giovanni Saldarini na misi u San Domenico katedrali, obznanjuje da žene koje su počinile "grijeh abortusa", isti mogu okajati pred svećenikom koji je posjetio to platno. 2002. god. Vatikan u potpunoj tajnosti, bez neovisnih stručnjaka, angažira Dr Mechthild Flury-Lemberg da ponovno ispita platno. Nova lažljiva smicalica je da su uzorci bili tobože uzeti sa zakrpa. Ali kada se traže "pravi" uzorci, Crkva neda.
Vatikan i današnji Torinski nadbiskup tvrdoglavo i dalje ne žele priznati prijevaru. Umjesto toga, kardinal Giovanni Saldarini na misi u San Domenico katedrali, obznanjuje da žene koje su počinile "grijeh abortusa", isti mogu okajati pred svećenikom koji je posjetio to platno. 2002. god. Vatikan u potpunoj tajnosti, bez neovisnih stručnjaka, angažira Dr Mechthild Flury-Lemberg da ponovno ispita platno. Nova lažljiva smicalica je da su uzorci bili tobože uzeti sa zakrpa. Ali kada se traže "pravi" uzorci, Crkva neda.
Platno puca po svim šavovima i jer:
- prije 1300-tih nema nikakva spomena o tom pokrovu. Platno bi bio idealan dokaz protiv onih koji su vjerovali u "spiritualnog Isusa", a ne tjelesnog (npr. Doketi, Bogumili, Pavlini...).
- vatikanski "istraživač" su našli Isusovu krvnu grupu - AB
- mrtvaci su se omotavali u trakama, a ne u komadu platna, a na lice se stavljala posebna krpa (vidi evanđelje Po Ivanu)
- nalazi Dr. Max Frei-Sulzera, švicarskog forenfičara (poznatog po tome što je lažne Hitlerove dnevnike proglasio istinitima) u vezi polena u platnu, pokazali su se upitnima. Naime, iako se na Torinskom platnu doista nalazi mnogo poluda, niti jedan uzrok peluda ne pripada stablu masline što je jako čudno ako se zna da je područje Svete Zemlje oduvijek bilo bogato maslinama. (Dr. Max Frei-Sulzer: "The First Photograph of the Holy Shroud", Sindom, April 1960).
- Nathan Wilson je 2005. objavio članak da je platno lako napravio srednjovjekovni krivotvoritelj koji bi nacrtao čovjeka na komadu stakla, stavio laneno platno preko toga, i ostavio sve na suncu nekoliko dana. Sunce bi izblijedilo platno, ali ostavilo negativ lika naslikanog na staklu.
- točno je prikazano da je ruka probijena ispod zgloba šake, a ne kroz dlan, ali iz navodnih Kristovih rana na nogama, glavi i po leđima teče krv (to se vidi na platnu) iako je mrtvo tijelo oprano, a iz mrtvaca ne teče više krv. Forenzičari će vam reći da to znači samo jedno - osoba je još bila živa u tom trenutku, a Isus je prema Bibliji mrtav kada ga skidaju s križa!
Euharistijsko čudo
- prije 1300-tih nema nikakva spomena o tom pokrovu. Platno bi bio idealan dokaz protiv onih koji su vjerovali u "spiritualnog Isusa", a ne tjelesnog (npr. Doketi, Bogumili, Pavlini...).
- vatikanski "istraživač" su našli Isusovu krvnu grupu - AB
- mrtvaci su se omotavali u trakama, a ne u komadu platna, a na lice se stavljala posebna krpa (vidi evanđelje Po Ivanu)
- nalazi Dr. Max Frei-Sulzera, švicarskog forenfičara (poznatog po tome što je lažne Hitlerove dnevnike proglasio istinitima) u vezi polena u platnu, pokazali su se upitnima. Naime, iako se na Torinskom platnu doista nalazi mnogo poluda, niti jedan uzrok peluda ne pripada stablu masline što je jako čudno ako se zna da je područje Svete Zemlje oduvijek bilo bogato maslinama. (Dr. Max Frei-Sulzer: "The First Photograph of the Holy Shroud", Sindom, April 1960).
- Nathan Wilson je 2005. objavio članak da je platno lako napravio srednjovjekovni krivotvoritelj koji bi nacrtao čovjeka na komadu stakla, stavio laneno platno preko toga, i ostavio sve na suncu nekoliko dana. Sunce bi izblijedilo platno, ali ostavilo negativ lika naslikanog na staklu.
- točno je prikazano da je ruka probijena ispod zgloba šake, a ne kroz dlan, ali iz navodnih Kristovih rana na nogama, glavi i po leđima teče krv (to se vidi na platnu) iako je mrtvo tijelo oprano, a iz mrtvaca ne teče više krv. Forenzičari će vam reći da to znači samo jedno - osoba je još bila živa u tom trenutku, a Isus je prema Bibliji mrtav kada ga skidaju s križa!
Euharistijsko čudo
Rekla sam da ću između sve sile krvarećih, rasplesanih, zahtjevnih hostija izdvojiti famozno euharistijsko čudo iz Italije.
Evo ukratko:
Najpoznatije i najveće euharistijsko čudo dogodilo se u mjestu Lanciano, Italija.
Tamo je svećenik reda svetog Basila, u crkvi svetog Legontiana, posumnjao u stvarnu prisutnost Isusovu u hostiji. Za vrijeme mise, hostija se je promijenila u pravo meso, a vino u pravu krv. Hostija je velika hostija, iste veličine.
Od godine 1574 različiti testovi su pravljeni na tom čudu. Godine 1970-71, a djelomično i 1981 naučna istraga je pravljena. Istraživao je naučnik, Prof. Odoardo Linoli, profesor anatomije, patologije, kemije i kliničke mikroskopije. S njim je testove pravio i Prof. Ruggero Bertelli izSiene.
Analiza je navodno pokazala:
- meso je pravo meso, krv je prava krv,
- krv i meso su ljudskog roda,
- meso je mišić srca,
- u mesu vidimo u sekciji: myocardium, endocardium, vagus nerve, lijeva klijetka srca,
- meso je "srce" kompletno u osnovnoj strukturi,
- meso i krv imaju istu krvnu grupu: AB,
- u krvi su proteini istih normalnih proporcija kao sto su nadjeni u normalnoj svježoj krvi.
Od godine 1574 različiti testovi su pravljeni na tom čudu. Godine 1970-71, a djelomično i 1981 naučna istraga je pravljena. Istraživao je naučnik, Prof. Odoardo Linoli, profesor anatomije, patologije, kemije i kliničke mikroskopije. S njim je testove pravio i Prof. Ruggero Bertelli izSiene.
Analiza je navodno pokazala:
- meso je pravo meso, krv je prava krv,
- krv i meso su ljudskog roda,
- meso je mišić srca,
- u mesu vidimo u sekciji: myocardium, endocardium, vagus nerve, lijeva klijetka srca,
- meso je "srce" kompletno u osnovnoj strukturi,
- meso i krv imaju istu krvnu grupu: AB,
- u krvi su proteini istih normalnih proporcija kao sto su nadjeni u normalnoj svježoj krvi.
I za kraj…
Na svim relikvijama koje „dokazuju“ Isusa, od Torinskog platna, preko što kakvih marama, krvavih suza sve do čudesnog mesa pronađena je krvna grupa AB.
Krvna grupa AB je najmlađa krvna grupa, nastala za barbarskih pohoda prije 1000 godina miješanjem kavkavskog stanovništva krvne grupe A i azijskog stanovništva krvne grupe B.
Zaključak?
Ostavljam čitateljima.
(u suradnji sa Znanost i Biblija)
Krvna grupa AB je najmlađa krvna grupa, nastala za barbarskih pohoda prije 1000 godina miješanjem kavkavskog stanovništva krvne grupe A i azijskog stanovništva krvne grupe B.
Zaključak?
Ostavljam čitateljima.
(u suradnji sa Znanost i Biblija)
Relikvije
Objavljeno: 24.9.2007. 9:36:00U 2000 godina ljudi su uspjeli sakupiti ogromnu količinu relikvija.
Od Isusovih pelenica, preko što kakvih izlučevina…do dijelova ljudskog tijela.
Ima tu Josipovog tesarskog alata, kosti od magarca na kojem je jahao Isus, jasle u kojima je rođen, dječja odjeća, pramen Marijine kose (nekad plav, nekad crn..pa i crven)…Marijine papuče, vjenčani prsten, suknje, bočica iz koje je pio mali Isus, osušeno Marijino mlijeko (mlijeko u prahu 
)…
)…U Laonu je javnosti prikazivano mlijeko i nešto kose Djevice Marije. Morali su to napraviti kako bi nadmašili rivala u Soissons-u, susjednom gradu, koji je sačuvao jedan mliječni zub djeteta Isusa.
Marijina mlijeka je bilo za nahraniti nekoliko teladi. A kose za par madraca (plave, crne i smeđe). Isusovih zuba za cijeli razred (jedan manastir u Charroux-u, imao je cijelo zubalo).
Od Isusovih pelena se mogla otvoriti prodavaonica. Jedna od najvećih crkvi u Rimu ima original jaslice. Isusovih suza ima toliko da se pokazala "točnom" izreka o njemu kao o "žalosnom čovjeku koji je okusio patnje."
Marijina mlijeka je bilo za nahraniti nekoliko teladi. A kose za par madraca (plave, crne i smeđe). Isusovih zuba za cijeli razred (jedan manastir u Charroux-u, imao je cijelo zubalo).
Od Isusovih pelena se mogla otvoriti prodavaonica. Jedna od najvećih crkvi u Rimu ima original jaslice. Isusovih suza ima toliko da se pokazala "točnom" izreka o njemu kao o "žalosnom čovjeku koji je okusio patnje."
Od Marijinih relikvija najpoznatija je leteća kućica, koja uz pomoć anđela leti na relaciji Nazaret – Rijeka – Loretto i premješta se više puta dok se po volji Boga nje konačno smjestila.
O letećoj kućici iz Katoličke enciklopedije (svezak 13, str 454):
"Već od petnaestog stoljeća, a možda čak i ranije, "Sveta Kuća" iz Loerta je bila ubrajana među najpoznatija hodočastilišta u Italiji... Unutrašnjost joj mjeri samo 10 sa 4 metra. Na jednom kraju stoji oltar a na njemu kip djevice Marije i njezina božanskog djeteta, potamnio od starosti... štovana diljem svijeta na račun božanskih tajni koje sadrži... tu je bila rođena najsvetija Marija, Majka Božja, ovdje ju je pozdravio anđeo i tu je vječna Rjieč postala tijelo. Anđeli su prenijeli tu kuću iz Palestine u grad Terasto (Trsat kod Rijeke) u Iliriji, godine spasenja 1291. pod pontifikatom Nikole IV. Tri godine kasnije, pod pontifikatom Bonifacija VII, ponovno je bila prenesena posredstvom anđela i postavljena u šumu... gdje je tri puta tokom godine promijenila mjesto sve dok nije voljom Božjom zauzela stalnu poziciju na tom mjestu... to što tradicija tako hrabro proglašava svijetu, bilo je potpuno potvrđeno od strane Svete stolice i o tome se ne treba dvoumiti ni trenutka. Više od 47 papa iskazalo je počast hodočaštilištu, a nebrojene bule i pisma proglasili su, bez ograničenja, istovjetnost "Santa casa di Loreto" sa svetom kućom iz Nazareta."
Pa Isusov sveti prepucij (da, da…kožica sa pimpeka, koja mu je bila obrezana 8. dan od rođenja), crkva u Coulombsu u Francuskoj, crkva svetog Ivana u Rimu i crkva iz Puja, tvrdile su da posjeduju i „svetu posteljicu“.
U jednoj španjolskoj katedrali izložen je i dio pera anđela Gabrijela kojeg je izgubio dok je pohodio Mariju. No provedeno je istraživanje i pronađeno je da je to samo nojevo pero.
Čavala sa kojima je bio pribijen na križ ima par kila, trnja sa njegove krune za jednu vreću, iverja sa Istinskog križa za izgradnju broda.
Prst nevjernog Tome, onaj kojeg je gurnuo u Isusov bok…ima jedno 6 crkvi.
Jedna crkva ima lubanje tri kralja, neke su crkve čak tvrdile da imaju ostatke Djevice Marije…no to im je palo u vodu, prije 57 godina, kada je proglašeno da se Mora vjerovati kako je Mariji uznesena i dušom i tijelom.
Pa spužva koja je bila umočena u ocat, koplje kojim je bio proboden, plašt rimskog vojnika, pokapan krvlju…
Ima i krpa na koju je položena glava Ivana Krstitelja, kamen na kojem su se molili Petar i Pavao pa ostavili udubljenja 
...(uzidan je u crvku Santa Francesca Romana)
...(uzidan je u crvku Santa Francesca Romana)Pilatov lavor…posude u kojima je Isus stvorio vino…
Evo što Katolička enciklopedija govori o relikvijama:
"Mnoge od starih relikvija, koje su po pravilu izložene za
štovanje u velikim kršćanskim svetištima, ili čak u Rimu,
trebale bi svakako biti proglašene krivotvorinama ili podvrgnute teškoj sumnji... Optužba bi se mogla podići i protiv navodnog stupa za bičevanje koji se štuje u rimskoj crkvi svete Prasede i protiv mnogih drugih poznatih relikvija! „
štovanje u velikim kršćanskim svetištima, ili čak u Rimu,
trebale bi svakako biti proglašene krivotvorinama ili podvrgnute teškoj sumnji... Optužba bi se mogla podići i protiv navodnog stupa za bičevanje koji se štuje u rimskoj crkvi svete Prasede i protiv mnogih drugih poznatih relikvija! „
Ali…
„Bogu nije učinjena nikakva sramota ustrajnošću u pogrešci, koja je stoljećima bila održavan u savršenoj i dobroj vjeri... Stoga je opravdana praksa Sveta stolice u dopuštanju da se nastavi kult izvjesnih sumnjivih relikvija." (Kat. enciklopedija, svezak 12, str. 737)
Jako su moderne i krvareće hostije.
Vrlo često se kroz povijest događalo da se hostije "pretvore" u krv…a ponekad i u meso.
Tamo je svećenik reda svetog Basila, u crkvi svetog Legontiana, posumnjao u stvarnu prisutnost Isusovu u hostiji. Za vrijeme mise, hostija se je promijenila u pravo meso, a vino u pravu krv.
(o ovom "čudu" više u narednom postu)
(o ovom "čudu" više u narednom postu)
Tada još nisu znali za mikrob Serratia marcescens koji uspijeva na kruhu i proizvodi
jarko crveno obojenje, vrlo slično krvi.
jarko crveno obojenje, vrlo slično krvi.
Zanimljivo je da su neke krvareće hostijice, zahtijevale da im se izgradi crkva…a za neke su gradili dobrovoljno.
Teško je zamisliti koliko je novaca potrošeno zbog – ne znanja…
Nastavlja se...
(u suradnji sa Znanost i Biblija)
Nastavlja se...
(u suradnji sa Znanost i Biblija)
Nema komentara:
Objavi komentar