Izlaganje djece nasilnim scenama
Nedugo sam postavila pitanje na FB profile nekoliko psihologa, a samo jedna doktorica mi je odgovorila. Naš razgovor je u nastavku.
P: Zanimajući se za temu - izlaganje djece nasilnim scenama naišla sam na vas kao stručnjaka, pa imam jedno pitanje.
Naime, zanima me, koliko je primjereno u kući držati skulpturu na kojoj je prikazana brutalna scena nasilja i kako to utječe na djecu različitih dobi? Čak i ako takvu skulpturu ili sliku dobijemo za poklon od prijatelja koji očekuju da je držimo u dnevnom boravku, gdje je stalno vidljiva.
Unaprijed hvala
Naime, zanima me, koliko je primjereno u kući držati skulpturu na kojoj je prikazana brutalna scena nasilja i kako to utječe na djecu različitih dobi? Čak i ako takvu skulpturu ili sliku dobijemo za poklon od prijatelja koji očekuju da je držimo u dnevnom boravku, gdje je stalno vidljiva.
Unaprijed hvala
O: Poštovana,
Ja u svojoj kući ne bih držala takvu skulpturu i svoju djecu izlagala pa i pod cijenu da mi se prijatelj uvrijedi. Vi ćete sami odlučiti o tome, a slutim da i sami znate odgovor. lp
Ja u svojoj kući ne bih držala takvu skulpturu i svoju djecu izlagala pa i pod cijenu da mi se prijatelj uvrijedi. Vi ćete sami odlučiti o tome, a slutim da i sami znate odgovor. lp
P: Puno hvala.
Sporna "umjetnost" izgleda ovako nekako.
Sporna "umjetnost" izgleda ovako nekako.
Za mene je to prebrutalno, ne znam kako bi to objasnila djeci. Još jednom, puno hvala.
O: Sada sam se iznenadila. S jedne ste strane u pravu .... cijela naša zapadna civilizacija leži na simbolu koji utjelovljuje čin nasilja, to je čak filozofsko pitanje i jako zanimljivo za proučavanje. Toliko smo se navikli na ovaj simbol da ga se javno ni ne povezuje s nasiljem nego žrtvom, kažem, to je filozofsko pitanje. Što se tiče ove konkretno sklulpture meni je ona ružna, ja je iz čiste estetike ne bih stavila na zid....ali ukusi se razlikuju. Hvala na povjerenju da me pitate za mišljenje, S poštovanjem
P: Upravo to. Navikli smo se na to, a uredno visi u svakoj učionici, hodniku, holu, pa čak i kantini.
To me pitanje mučilo već neko vrijeme i pokušala sam pitati i na nekim drugim mjestima, ali nikada nisam dobila odgovor.
Hvala vama.
To me pitanje mučilo već neko vrijeme i pokušala sam pitati i na nekim drugim mjestima, ali nikada nisam dobila odgovor.
Hvala vama.
Edit:
Komentar čitatelja:
7.3.2017. 10:06:41 | Neregistrirani korisnik [Pero]
Komentar čitatelja:
7.3.2017. 10:06:41 | Neregistrirani korisnik [Pero]
Ovaj tekst me je podsjetio na potisnuto sjećanje na veliku nelagodu iz ranoga djetinjstva, na to kako sam doživio majčino fanatično uvođenje u svijet vjere pred razapetim na križu. To izlaganje sceni brutalnoga nasilja bilo mi je šokantno, osjećaj je bio krajnje neugodan, zapravo strašan... čovjek pribijen na križ, čavlima probijeni dlanovi i stopala, proboden prsni koš... krv curi iz rana... trnova kruna na glavi... užasan osjećaj od koga se nisam mogao obraniti. Vremenom se potisnula ta prvotna percepcija, iako je se nikad nisam uspio osloboditi, a poseban podsjetnik na to bila je liturgija Velikoga petka. Nju sam prvu napustio, a vremenom i sve ostalo, čim sam stekao mogućnost othrvavanja majčinim pritiscima. Danas je to sve daleka prošlost, ali ožiljci ostaju i prate nas do kraja života.
dobro iznesena stvar! I šokirana doktorica je reagirala ljudski. Dijete koje prvi put vidi raspelo zaista mora da ga gleda drugačijim očima od nas odraslih. I ta slika nije uopće lijepa.
OdgovoriIzbriši