...
Objavljeno: 10.2.2011. 21:53:00
"O kad biste mogli živjeti o miomirisu zemlje i poput biljke na zraku da vas krijepi svjetlost. Ali, jer morate ubijati da biste jeli, i otkidati mladunče od majčina mlijeka da biste utažili žeđ, neka to bude čin štovanja, i neka vaš stol bude žrtvenik na kojem se žrtvuju čista i nevina stvorenja šume i livade za nešto što je čistije i još nevinije u čovjeku.
Kad ubijate živinče, recite mu u srcu: "Ista sila koja tebe kolje i mene kolje; i ja ću biti pojeden. Jer, zakon koji tebe prepušta mojoj ruci i mene će prepustiti jačoj ruci.Tvoja i moja krv samo je sok koji hrani nebesko drvo"...
I kad jabuku zagrizete, recite joj u srcu: "Tvoje će sjeme živjeti u mojem tijelu, i pupoljci tvojeg sutra raspupat će se u mojem srcu, i miomiris tvoj bit će moj dah, i zajedno ćemo se radovati kroza sva godišnja doba"
A na jesen, kad trgate grožđe u vinogradu za tijesak, recite u srcu: " I ja sam vinograd i moji će plodovi biti pobrani za tijesak. I poput mladog vina držat će me u vječnim posudama"
A zimi, kad vina pijete, neka vam u srcu bude pjesma uza svaku čašu; I neka u pjesmi bude spomen na jesenske dane i na vinograd i na tijesak..."
(Khalil Gibran, Prorokov vrt)
Nema komentara:
Objavi komentar