Thompsonov koncert iz prvog reda
Objavljeno: 27.7.2009. 17:53:00
Spletom okolnosti, našla sam se na Thompsonovom biogradskom koncertu i to u prvom redu.
Nikada nisam slušala dotičnog, a budući da je moj šogor veliki fan odlučio je odvesti nas na koncert, povodom svog rođendana, da se sama uvjerim kako nije sve tako crno.
Inače mi zamjera što nemam taj domoljubni žar...ushit.
A mišljenja sam, da bi se nešto voljelo, ne mora se sve drugo mrziti, pa se jednostavno nisam nikada uklopila u taj patriotski, domoljubni val.
Ne nosim kockice, ne gledam nogomet, ne navijam, ne plačem za mrtvim predsjednicima, ne jebem mater Srbima, ne vičem - za dom spremni, ne pitam tko je koje nacionalnosti, niti mi to nešto znači.
Nije mi je značilo prije rata, ne znači mi ni sada.
Na koncertu se okupilo mnoštvo, ali sumnjam da je toliko koliko pišu po novinama.
Bilo je od beba do staraca, ali ipak je većina bila tinejđera, koji za vrijeme rata nisu bili ni rođeni, pa je bilo pomalo smiješno vidjeti kako se Thompson njima obraća i govori o ratu i generalima.
Dio sa folklorom, vatrometom i Thompsonovim "govorima" je izgledao kao neka kazališna predstava, koja želi pokazati kako je to bilo prije par desetljeća.
Glazba je malo žešći rock, a dio sa tekstovima pjesama i tim istim "govorima" stavljenih u ovo vrijeme je izgledalo – patetično.
Čitam po portalima kako je na koncertu bilo govora mržnje, jer je Thompson rekao da je Mesić izdajnik.
Ja sam to doživjela kao ogorčeno laprdanje pijanca na šanku.
Nebitno.
Ono što mi je zvučalo strašnije je dio u kojem Thompson govori da su ga optuživali kako je pjevao neke pjesme (znamo za slučaj sa ustaškim pjesmama) ali da on stoji iza svake od tih riječi.
I dosta je, neće više šutjeti. Na svaku njegovu jedva složenu rečenicu, djeca okupljena pred binom su u euforiji klicala.
Nisam vidjela znakovlje, u pauzama se moglo čuti nešto ustaških pjesama iz publike, palili su baklje i razdragano mahali zastavama.
Prije nego li je izgovorio sve to što je bilo gadno za čuti, napomenuo je kako je zabranio ulaz novinarima, ali on zna da su se oni sigurno snašli i prate što će reći.
Teško se oteti dojmu da je sva ta priča imala za zadatak – proključati krv mladaca, koji su vjerojatno kasnije u Zatonu uništili automobil sa srpskim tablicama.
I naravno, napuniti Thompsonov džep.
I naravno, napuniti Thompsonov džep.
Od svog tog čačkanja po nečemu što je završilo prije gotovo petnaest godina, čovjek se mora pitati – čemu?
Čemu čačkanje po ratu, po braniteljima, po politici?
I ja sam živjela u vrijeme rata. I otac i muž i prijatelji su mi u njemu sudjelovali.
Godinama ne razmišljam o ratu niti želim, pa sam se na tom koncertu osjećala kao Alisa u zemlji čudesa.
I ja sam živjela u vrijeme rata. I otac i muž i prijatelji su mi u njemu sudjelovali.
Godinama ne razmišljam o ratu niti želim, pa sam se na tom koncertu osjećala kao Alisa u zemlji čudesa.
U trenutku kad su svi jedva dočekali – "Za dom spremni" i "Čavoglave", sjetila sam se tog video spota, kao i mnogih drugih koji su u vrijeme rata dizali moral ljudima koji su otišli u rat.
Namjerno nisam rekla braniteljima.
Branitelj nije struka ni zanimanje. Većina sposobnih ljudi je bila mobilizirana i otišla je u rat.
Da nisu, bili bi – dezerteri.
To je epizodna uloga u životima i nema razloga zašto se o tome treba naricati desetljećima kasnije.
Treba se sjećati, treba tugovati, ali bi trebalo iz toga nešto i naučiti.
Pjevanje takvih pjesama u vrijeme rata se zvalo "dizanje morala", a kako se sada zove?
Huškanje. Buđenje niskih strasti, kako bi rekao Mile Kekin, a ja bih se s time složila.
Thompsone, što ti znači – "okupljanje oko istinskih vrijednosti – boga i domovine"?
Kojeg boga?
I tebi tako mrski Srbi imaju istog.
Zar stvarno misliš da postoji Nešto, k tome još inteligentno, što u bespućima svemira samo čeka kada će se Balkanci poklati, pa onda iz čiste zabave bira za koga će navijati?
Kojeg boga?
Je li onog koji ti je rekao – ljubi neprijatelja, okreni drugi obraz, ne sudi jer bit će ti suđeno?
A kako se onda u to, licemjeru, uklapa tvoj stih – "sudit će vam bojovnici iz Čavoglava"
koju si tako teatralno otpjevao pred mladima koji te smatraju uzorom?
Zajedništvo? To se sada tako zove? Huškanje i poticanje na mržnju svega što nije Hrvatsko se već dugo zove ustaštvo i fašizam koliko god se ti do sada sve to trudio pakirati u celofane i skrivati iza tog paravana pobožnosti.
Ovaj put si bio pijan, kako su primjetili tvoji fanovi koji te prate na mnogim koncertima, pa ti je bilo "dosta" i "više nisi mogao šutjeti" pa si rečenicom – "Hrvatsku nisu stvorili antifašisti" ustvari rekao "ja sam fašist i zaslužan sam, pa mi slobodno kličite".
Idući put popij još koju, pa otvoreno reci – ja sam ustaša.
Jer zna se da što trijezan misli, pijan govori. Zar ne?
Zapravo….ti si običan pozer koji se fura na ustaštvo.
To ti je image.
Samo šteta što ćeš od mnogih napraviti krvožednu zvjerad koja će sa krunicom oko vrata širiti mržnju prema svemu što nije hrvatsko.
A nije ni to neko čudo. Tvoj izvrnuti sustav vrijednosti je i potekao iz tvog katoličkog odgoja – ljubi bližnjega – ali samo ako ….nije Srbin.
I potpuno si ignorirao dio o – ljubi neprijatelja, okreni drugi obraz i NE SUDI.
Taj tvoj gard – "Ja sam bogu mio jer sam Hrvatina", možda baš i nema neku prođu kod boga kojeg su izmislili – Židovi i Rimljani...pa meditiraj nad tim.
Bilo je teško preživjeti ta tri sata tvog koncerta i strašno mi je žao što sam se uvjerila da u svojoj procjeni ipak nisam pogriješila. Crno je.
Nema komentara:
Objavi komentar