---

Malo o Kodu

Objavljeno: 29.3.2009. 1:21:00

Da Vincijev kod - popularna knjiga i film.

Vjerojatno i ne bi bili tako popularni da im Crkva nije napravila najbolju moguću reklamu.

Film govori o profesoru koji istražuje crkvenu zavjeru.

Kroz to istraživanje, činjenice koje nalazi Isusa prikazuju kao običnog čovjeka, koji je bio oženjen Marijom Magdalenom, imao kćer, spominju Sionski Priorij, Opus Dei, sveti gral, Da Vincijevu sliku posljednje večere i sl.
  
Da Vincijeva "Posljednja večera"

Film spada u običnu fikciju, trilerčić, možda malo lošiji od serijala o Indiana Jonesu.

Pa zašto je onda digao toliku prašinu?

Zato što barata sa više činjenica nego li ih ima u cijeloj Bibliji.

Kada vjernicima postavim par pitanja na nivou lektire, o najobožavanijem idolu – bogu, spasitelju, ni na jedno pitanje – ne odgovore točno.

I to ne zato što ne znaju, već zato što TOČNO – u Bibliji ne postoji.

Kler se tokom stoljeća trudio nametnuti ideju kako su četiri evanđelja pisana u jednoglasju, međutim, pomnom čitatelju silina kontradikcija, krivih navoda, zbrkane kronologije i sl. neće promaći.

Za razliku od Biblije, Kod raspolaže nekim stvarnim faktima.

Na primjer - Sionski Priorij uistinu postoji, Opus Dei je zaista prelatura unutar Katoličke Crkve, čiji članovi zaista koriste viđene alatke za samokažnjavanje i samoozljeđivanje, rabin je zaista trebao biti oženjen i sl.

Alati za samokažnjavanje - bič i cilice - bodlje

Zanimljivo je da ga Crkva, pa i vjernici, uporno žele prikazati kao tešku herezu i bogohuljenje…do te mjere da su neki apelirali da se film ne gleda.

Gledala sam znatno bogohulnijih filmova puno prije Koda i ni jedan nikada nije digao toliku prašinu.Jedan od žešćih je sprdnja Monty Paythona – Life of Brian i to iz 1979.

Sjećam se filma "The Body" ("Tijelo") iz 2001. godine (saznala sam ime, pomogli mi moji čitatelji) u kojem su dvoje arheologa našli grobnicu, za koju se sumnjalo da je Isusova.

Direktan napad na ideju uskrsnuća, najvažnije stvari u kršćanstvu.

No, ništa se nije desilo.

Nisam čula nikakvih osuda, komentara, kritika, apela, zabrana.

Ne nameće li se onda pitanje samo od sebe?

Čime li je to trilerčić – Da Vinci Code – zaslužio toliku pažnju?

E ta prašina...to je ono što mu daje težinu.
Hvala uzrujanom kleru.

Svojom reakcijom su rekli više nego li su htjeli.