Povijest papinstva 7. dio
Objavljeno: 8.6.2008. 19:40:00
Prethodnik Ivana XXII, Klement V, sva crkvena blaga je dao svojim rođacima.
Novi je Papa morao sve rasprodati, uključujući i odriješenja grijeha, izlaznice iz čistilišta i ulaznice za raj.
Lukavo je sastavio popis grijeha, zajedno sa cjenikom za njihovo otpuštanje.
Na popisu je bilo svega, od ubojstva do piratstva i incesta, bluda i sodomije.
Što je netko bogatiji, tim je više mogao sagriješiti i kupiti odrješenja, a time je crkva bila bogatija.
Većina bogatstva je protraćena na Papinu omiljenu pasiju - ratovanja. Dotični Papa izdaje bulu "Cum inter nonnullos (1323)" po kojoj su Isus i apostoli bili bogati. 114 franjevaca je spaljeno, jer su zagovarali siromaštvo.
Novi je Papa morao sve rasprodati, uključujući i odriješenja grijeha, izlaznice iz čistilišta i ulaznice za raj.
Lukavo je sastavio popis grijeha, zajedno sa cjenikom za njihovo otpuštanje.
Na popisu je bilo svega, od ubojstva do piratstva i incesta, bluda i sodomije.
Što je netko bogatiji, tim je više mogao sagriješiti i kupiti odrješenja, a time je crkva bila bogatija.
Većina bogatstva je protraćena na Papinu omiljenu pasiju - ratovanja. Dotični Papa izdaje bulu "Cum inter nonnullos (1323)" po kojoj su Isus i apostoli bili bogati. 114 franjevaca je spaljeno, jer su zagovarali siromaštvo.
Papa Agapetus (535-6) spaljuje anatemu koju je Papa Bonface II (530-2) svečano proglasio protiv Dioscorusa (530). Isti je bio anti-papa, ali Agapetus, koji ga je štitio, prikazan je kao istinski Papa. Papa Adrian II (867-72) je rekao da građanski brakovi vrijede; Papa Pius VII (1800-23) ih proglašava nevažećim.
Oba su nepogrešivi Pape pod izravnim uplivom Svetoga Duha.
Nicholas V (1447-55) poništava sve od Eugeniusovih IV (1431-47) "dokumenata, procesa, dekreta i cenzura protiv koncila [Basle]. ... i da ih se smatra nepostojećim" (Dollinger, op. cit., p. 275), ali oba su ostala na svetoj liniji Papa.
Oba su nepogrešivi Pape pod izravnim uplivom Svetoga Duha.
Nicholas V (1447-55) poništava sve od Eugeniusovih IV (1431-47) "dokumenata, procesa, dekreta i cenzura protiv koncila [Basle]. ... i da ih se smatra nepostojećim" (Dollinger, op. cit., p. 275), ali oba su ostala na svetoj liniji Papa.
Srpnja 21, 1773, Papa Klement XIV osuđuje Jezuite, ali Papa Pius VII u kolovozu 7, 1814 to poništava.
Eugenius IV je osudio Ivanu Orleanku (1412-31) da se spali kao vještica i heretik, aliPapa Pius X (1903-14) je beatificira 1909, a Benedict XV (1914-22) kanonizira (postaje svetica) 1920.
Izjava inkvizitora Ivane Orleanske iz 1431:
"Velika opasnost bila joj je pokazana kako dolazi od nekog tko je tako uobražen da vjeruje kako postoje takva prikazanja i otkrovenja i stoga laže o stvarima koje se tiču Boga, dajući lažna proročanstva i objave koje nisu znani od Boga, nego izmišljeni. Iz toga može slijediti zavođenje ljudi, stvaranje novih sljedbi i mnoge druge bezbožnosti koje potkopavaju Crkvu i katolike."
Eugenius IV je osudio Ivanu Orleanku (1412-31) da se spali kao vještica i heretik, aliPapa Pius X (1903-14) je beatificira 1909, a Benedict XV (1914-22) kanonizira (postaje svetica) 1920.
Izjava inkvizitora Ivane Orleanske iz 1431:
"Velika opasnost bila joj je pokazana kako dolazi od nekog tko je tako uobražen da vjeruje kako postoje takva prikazanja i otkrovenja i stoga laže o stvarima koje se tiču Boga, dajući lažna proročanstva i objave koje nisu znani od Boga, nego izmišljeni. Iz toga može slijediti zavođenje ljudi, stvaranje novih sljedbi i mnoge druge bezbožnosti koje potkopavaju Crkvu i katolike."
Prije se već pojavio u povijesti papa Ivan XXII, koji je bio rođen u Napulju 1365 god. To je bilo vrijeme vjerskog Raskola.
Već su od 1378. godine dvojica polagala pravo na papinsko prestolje.
Da bi se to dokončalo, sazvan je koncil u Pizi.
Kako se nijedan od dva aktualna pape nisu tu pojavili, izabran je treći, a postojeći Benedikt XIII i Grgur XII smijenjeni. Sada je crkva imala tri pape.
Treći se zvao Aleksandar V, koji je kratko vrijeme nakon izbora otrovan.
Tada se izabire u konklavi (o kojoj nema dokumenata) novi koji se naziva Ivan XXIII. Za njega se priča da je bio strašno razvratan te je spavao s najmanje 2oo žena (u kasnijoj optužnici navedeno) samo je u Bolonji oskvnuo 3oo opatica, zaveo je ženu svoga brata, sestru Kardinala Napulja držao je kao konkubinu, prakticirao je sodomiju (tako se tada zvala homoseksualnost), a čak ga se okrivljuje i za masturbiranje.
Tvrdi se da nije samo svoje prethodnike ubio nego i po svoj prilici i Inoćencija VII. 1413 pobjegao je ispred napolitanske vojske i ulogorio je svoj dvor u Fiorentini.
Nadao se da će ga konzilij proglasiti za jedinoga papu, ali oci koncila su na ta tri pape gledali kao na zmaja s tri glave koje trebaju biti odsječene (U to vrijeme pojavljuje se Hus u Češkoj). Politika ga je spasila pa je, unatoč procesa u kojemu ga se optužuje za 54 zločina, on ipak otkupljen od bankara Casimos Vatera, Govani di Bicci de Medici, te umire slobodan, a oni mu podižu prekrasan grob na kojem su radili čuveni umjetnici toga doba.
Podvucimo crtu.
Već su od 1378. godine dvojica polagala pravo na papinsko prestolje.
Da bi se to dokončalo, sazvan je koncil u Pizi.
Kako se nijedan od dva aktualna pape nisu tu pojavili, izabran je treći, a postojeći Benedikt XIII i Grgur XII smijenjeni. Sada je crkva imala tri pape.
Treći se zvao Aleksandar V, koji je kratko vrijeme nakon izbora otrovan.
Tada se izabire u konklavi (o kojoj nema dokumenata) novi koji se naziva Ivan XXIII. Za njega se priča da je bio strašno razvratan te je spavao s najmanje 2oo žena (u kasnijoj optužnici navedeno) samo je u Bolonji oskvnuo 3oo opatica, zaveo je ženu svoga brata, sestru Kardinala Napulja držao je kao konkubinu, prakticirao je sodomiju (tako se tada zvala homoseksualnost), a čak ga se okrivljuje i za masturbiranje.
Tvrdi se da nije samo svoje prethodnike ubio nego i po svoj prilici i Inoćencija VII. 1413 pobjegao je ispred napolitanske vojske i ulogorio je svoj dvor u Fiorentini.
Nadao se da će ga konzilij proglasiti za jedinoga papu, ali oci koncila su na ta tri pape gledali kao na zmaja s tri glave koje trebaju biti odsječene (U to vrijeme pojavljuje se Hus u Češkoj). Politika ga je spasila pa je, unatoč procesa u kojemu ga se optužuje za 54 zločina, on ipak otkupljen od bankara Casimos Vatera, Govani di Bicci de Medici, te umire slobodan, a oni mu podižu prekrasan grob na kojem su radili čuveni umjetnici toga doba.
Podvucimo crtu.
Bilo ih je navodno oko 260.
Po katoličkom popisu, 30 ih je bilo mučenika, a 86 svetaca.
Koliko god se ponavljao taj podatak, on je tako drsko lažljiv da i najzadrtiji katolički eksperti (Delehaye, Ehrhard, Duchesne, itd.) priznaju da je najviše dvoje papa dalo svoj život za vjeru. Oko tucet ili više bez oklijevanja su oduzeli živote svojim rivalima ili neprijateljima.
Za dvije trećine od 86 navodnih papa-svetaca, nema nikakvih pouzdanih dokaza. Hvalospjevi u Katoličkoj Enciklopediji temelje se na bajkama i nadgrobnim natpisima, kao onaj koji opisuje Ivana XII, najkorumpiranijeg mladog lupeža koji je ikada nosio tijaru kao "ornament cijeloga svijeta."
Od prvih 30 papa sa službenog popisa, poznato nam je samo njih pet. Od njih, dvojica su bili Anti-Pape, trećega (Viktor) je ukorila cijela crkva za njegovu aroganciju, a bio je vrlo dobar s Imperatorovom najžešćom ljubavnicom; četvrti (Callistus) bio je beskrupulozni, bivši trgovac robljem (a on nam je najbolje poznat): peti (Damassus) imao je moralne standarde niske i za to doba. Nepoznato je barem 100 papa (tu su skoro svi tobožnji mučenici i sveci), više od polovice ostalih je krivo za trgovinu crkvenim položajima, nepotizam i korupciju, a od preostalih 160, uz dobre dokaze, oko 30 ih je bilo ubojica, bludnika i raznih drugih kriminalaca. Toliko o svetoj, neprekinutoj tradiciji od Svetog Petra do danas.
Ono malo žita u toj hrpi kukolja, samo potvrđuje pravilo.
Po katoličkom popisu, 30 ih je bilo mučenika, a 86 svetaca.
Koliko god se ponavljao taj podatak, on je tako drsko lažljiv da i najzadrtiji katolički eksperti (Delehaye, Ehrhard, Duchesne, itd.) priznaju da je najviše dvoje papa dalo svoj život za vjeru. Oko tucet ili više bez oklijevanja su oduzeli živote svojim rivalima ili neprijateljima.
Za dvije trećine od 86 navodnih papa-svetaca, nema nikakvih pouzdanih dokaza. Hvalospjevi u Katoličkoj Enciklopediji temelje se na bajkama i nadgrobnim natpisima, kao onaj koji opisuje Ivana XII, najkorumpiranijeg mladog lupeža koji je ikada nosio tijaru kao "ornament cijeloga svijeta."
Od prvih 30 papa sa službenog popisa, poznato nam je samo njih pet. Od njih, dvojica su bili Anti-Pape, trećega (Viktor) je ukorila cijela crkva za njegovu aroganciju, a bio je vrlo dobar s Imperatorovom najžešćom ljubavnicom; četvrti (Callistus) bio je beskrupulozni, bivši trgovac robljem (a on nam je najbolje poznat): peti (Damassus) imao je moralne standarde niske i za to doba. Nepoznato je barem 100 papa (tu su skoro svi tobožnji mučenici i sveci), više od polovice ostalih je krivo za trgovinu crkvenim položajima, nepotizam i korupciju, a od preostalih 160, uz dobre dokaze, oko 30 ih je bilo ubojica, bludnika i raznih drugih kriminalaca. Toliko o svetoj, neprekinutoj tradiciji od Svetog Petra do danas.
Ono malo žita u toj hrpi kukolja, samo potvrđuje pravilo.
Kako katolička enciklopedija uvijeno piše o svim tim pokvarenim Papama:"Veoma burna povijest papa i za promatrača je koji se nalazi izvan Katoličke crkve jedna od najneobičnijih pojava svjetske povijesti. A za katolika papinstvo je ustanova koja potječe od Isusa Krista. Za njega postaje vidljiv u toj dvotisućljetnoj povijesti s njezinim svijetlim točkama i mračnim razdobljima dobar dio zemaljskog obličja Crkve. Ipak, vjeran kršćanin zna dobro razlikovati svetost službe i ljudskost bilo kojeg njezina nositelja."
Nitko ne tvrdi da su klerici na čelu sa svojim Papom kao vrhunskim zapovjednikom, bili mnogo nemoralniji ili pokvareniji od drugih tadašnjih vladara. Međutim, od vodećih Crkvenih ljudi koji čvrsto vjeruju u vječnu kaznu Paklom za grijehe, i u nagradu blaženstva Raja za pravednost, čovjek bi očekivao daleko više humanosti, moralnosti, duhovne prosvjećenosti i širine spoznaje. Nažalost, povijest je pokazala da se takvi ljudi nisu mnogo razlikovali od ostaloga puka, a često je upravo slijepo oslanjanje na dogme i položaj moći bio razlogom njihova licemjerja, okrutnosti, zadrtosti i duhovne tuposti.
Crkvu definitivno vrijeme gazi, a teologija čini sve kako bi očuvala makar dogme.
Crkvu definitivno vrijeme gazi, a teologija čini sve kako bi očuvala makar dogme.
Sve češće su može čuti kako Crkvi treba reforma.
Kao da ona nije ta koja je od „boga dana“.
Kao da je od jednom ne vodi sama „božja providnost".
Nakon nasumično izabranih nekoliko papa kroz sva vremenska razdoblja, jasno je da Crkva nije imala Samo crnih razdoblja. Cijela Crkvena povijest je crna.
I kao što reče etnolog:
"Kada gledate i čitate takve stvari pitate se kako je pri zdravoj pameti i danas moguće da nasljednici tih svećenika, biskupa, pastora, braće razne, i dalje uživaju čast i vlast u današnjem društvu kad su im vjerske predodžbe koje su izazvale čitavo to ludilo još uvijek iste kao i tada?
Kada bi netko danas htio obnoviti Nacional-socijalističku radničku partiju u Njemačkoj zna se što bi mu se brzo dogodilo. Jednako tako i s nekim nadobudnim potencijalnim osnivačem neke komunističke/boljševičke stranke u SAD-u."
"Kada gledate i čitate takve stvari pitate se kako je pri zdravoj pameti i danas moguće da nasljednici tih svećenika, biskupa, pastora, braće razne, i dalje uživaju čast i vlast u današnjem društvu kad su im vjerske predodžbe koje su izazvale čitavo to ludilo još uvijek iste kao i tada?
Kada bi netko danas htio obnoviti Nacional-socijalističku radničku partiju u Njemačkoj zna se što bi mu se brzo dogodilo. Jednako tako i s nekim nadobudnim potencijalnim osnivačem neke komunističke/boljševičke stranke u SAD-u."
Nakon svih nakaradnosti kroz povijest, najbolje što joj se moglo dogoditi u današnje vrijeme, jest papa Ivan Pavao II.
Simpatičan i karizmatičan lik kojeg su mnogi voljeli.
Bili vjernici ili ne.
Bili vjernici ili ne.
Tu uljuljkanu, gotovo idiličnu sliku „kršćanske ideje“, oslikane laganim premazima po samoj površini, sakrivajući pisanu Biblijsku riječ, vadeći iz konteksta nekog sasvim novog, idealiziranog Isusa, zatrpavajući sve krive drine iza famozne Isprike za sve Crkvene zločine, danas opet kvari Ivanov nasljednik, papa/raci.
Današnji papa - Benedikt XVI. je doskorašnji predsjednik vatikanske Kongregacije za nauk vjere, zapravo institucionalne nasljednice i preimenovane nekadašnje Rimske inkvizicije.
Kao dijete bio je u Hitlerovoj mladeži, a danas je "vrhovni duhovni i moralni autoritet".
Papa Benedikt XVI.
Taj "sveti Otac" svojim izjavama ponovo vraća Crkvu par stoljeća unazad.
Papa Benedikt XVI.
Taj "sveti Otac" svojim izjavama ponovo vraća Crkvu par stoljeća unazad.
Neistomišljenike, ateiste, sve one koji ne žele prihvatiti svu silu nakaradnih Crkvenih ideja, naziva slugama tmine, ukida imaginarna mjesta koje je pak jedan od papa jednako tako i osmislio (vjerojatno se istim putem mogu ukinuti i raj i pakao…jer su na isti način i nastali.).
U doba ekumenizma on izdvaja Katoličku Crkvu kao jedinu pravu Kristovu Crkvu, time omalovažava par desetaka tisuća različitih kršćanskih denominacija.
A kada bi pročitali što je o Ocu prema biblijskom piscu rekao sam Isus:
"Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."
Mat.23, 9-12
vidjeli bi da je Katolička Crkva u direktnoj suprotnosti čak i sa glavnim likom, na čiji račun se već dvije tisuće godina besramno bogati, prodavajući puku maglu, sa privlačnim etiketama kao što su - "duhovni mir" ili "život vječni".(U suradnji sa Zib, Etnolog)
Kraj
Mat.23, 9-12
vidjeli bi da je Katolička Crkva u direktnoj suprotnosti čak i sa glavnim likom, na čiji račun se već dvije tisuće godina besramno bogati, prodavajući puku maglu, sa privlačnim etiketama kao što su - "duhovni mir" ili "život vječni".(U suradnji sa Zib, Etnolog)
Kraj
Povijest papinstva 6. dio
Objavljeno: 24.5.2008. 18:31:00
Još jedna od najneobičnijih priča katoličke crkve počinje 1292.
Nakon smrti pape Nikole IV.
Dvije godine biskupi nisu mogli izglasati novog papu.
Konklava se dijeli na tri frakcije. Svi su oštro suprotstavljeni.
Ali, ponovo, mogući papa počinje spletke u svoju korist.
Kardinal Benedikt Caetani, krivotvori zahtjev za požurivanje donošenja odluke.
No, odluka nije bila donesena u njegovu korist.
Izabran je pustinjak - Petar da Morrone, koji je 1294. okrunjen za papu.
Papa Celestin V.
Papa Celestin V.
Novi papa odabire tvrđavu Castel Nuovo u Napulju za svoju rezidenciju.
On mrzi Rim i moralnu propast Vatikana.
Kao papa Celstin V. želi nastaviti jednostavnim životom.
Gade mu se bogate trpeze svećenstva.
Radije daruje crkvenu imovinu potrebitima i siromašnim redovnicima s kojima je i dalje u vezi.
Ako se i jedan papa više zalagao za radikalniji povratak onome što se naziva – kršćanska vrijednost, to je bio on.
No, nije bilo dugog vijeka. Kardinali su brzo shvatili da bi crkva mogla izgubiti vlast.
Pustinjak mora otići.
Ceatani ima plan. Noću, dok papa spava, kroz rupu u zidu mu šapuće – „Daj ostavku, jer je to pretežak teret za tebe“.
Nakon što je nekoliko noći slušao glas za kojeg vjeruje da pripada Duhu svetom, papa odluči abdicirati.
Ceatani ga zatvara u zamak Fumone, gdje umire godinu dana kasnije od gladi i osamljenosti.
Po njemu je kasnije nazvan red celestinaca.
Sada Catani postaje papa Bonifacije VIII.
On će napisati najpoznatiju srednjevjekovnu bulu
– „Unam sanctam“.
– „Unam sanctam“.
U njoj stoji „da postoji samo jedna katolička i apostolska crkva te izvan nje ne može biti otkupa ni oprosta grijeha“.
Papa Bonfacije VIII. još jednom, naglašeno obnavlja papinski proglas o općoj prevlasti.
1300. godine, na vrhuncu pontifikata, objavljuje prvi crkveni jubilej.
Dva milijuna hodočasnika dobilo je oprost grijeha, a za uzvrat su punili papine škrinje svojim darovima. Moralni pad crkve se nastavlja.
Za izgradnju bazilike sv. Petra, najveće građevine svog vremena, Vatikan je trebao dodatni novac. I nije mu bilo važno kako ga nabaviti.
Krajem 15. st. pojavljuje se čovjek sa posebnim darom za pronalaženje izvora novca.
Papa Siksto IV. On je prvi papa koji rimskim bordelima izdaje dozvole.
1475. koristi taj novac za izgradnju Sikstinske kapela, koja je ime i dobila po njemu.
Monumentalna građevina, nadsvedena Michelangelovom rukom guta velike količine
novca.
novca.
Financiraju je stotine tisuća kršćanskih vjernika.
I to tako što Siksto IV. odlučuje davati oproste grijeha i za pokojne.
Papina riječ i duše u čistilištu mogu biti slobodne dokle god pobožna rodbina to želi plaćati.
Početkom 16. st. papin glavni prodavač ovih oprosta, Johan Tetzel, javno govori na ulicma gdje ljudi hrle da čuju njegove govore.
Svatko je nekad zgriješio. Crkveni propisi su tako obuhvatni i zbunjujući da je gotovo nemoguće ne prekršiti ih.
Obećavali su čak i oporost grijeha koje će ljudi tek počiniti.
Grešnici su uplaćivali svojevrsni avans.
Pola prihoda ide na gradnju bazilike Sv. Petra.
U ovo doba se pojavljuje čovjek koji će preobraziti crkvu. Martin Luter.
Ispisao je 95 teza kojima se suprotstavio katoličkoj dogmi, koja se u ono vrijeme provodila.
1517. 95 teza kojima je kritizirao papu, promijenile su svijet.
Crkva se podijelila na katolike i protestante.
(Natavlja se...)
(Natavlja se...)
Povijest papinstva 5. dio
Objavljeno: 19.5.2008. 18:33:00Prestankom pornokracije nisu prestale i sexualne igrice papa.
Tih duhom nadahnutih, božjom providnošću poslanih "svetih" ljudi.
Doba humanizma i renesanse, odnosno 15. i 16. stoljeće, donijelo je niz papa koji baš i nisu živjeli najčednijim životom, blago kazano.
Prvi je u nizu papa Pio II (1458-1464).
On je imao najmanje dvoje vanbračne djece (jedno u Strasbourgu i jedno u Škotskoj). Pio II bio je iskren i dobroćudan čovjek, pomalo i naivan, čovjek koji nije skrivao svoja zastranjena i mane.
Prvi je u nizu papa Pio II (1458-1464).
On je imao najmanje dvoje vanbračne djece (jedno u Strasbourgu i jedno u Škotskoj). Pio II bio je iskren i dobroćudan čovjek, pomalo i naivan, čovjek koji nije skrivao svoja zastranjena i mane.
Bio je autor brojnih erotičnih poema, kao i jedne opscene komedije, naslovljeneChrysis (ovakva etika nije bila neuobičajena u to doba). Pio II je bio obožavan kao pjesnik od strane svojih suvremenika, a reputaciju u beletristici donijela mu je erotična novela Eurialus i Lukrecija (Historia de duobus amantibus).
Papa Inocent VIII (1484-1492), rođen kao Giovanni Battista Cybo, ostavio je za sobom brojnu djecu, od kojih je samo dvoje bilo priznato, dok su se ostali u javnosti vodili kao 'nećaci i nećake'. Oženio je svojeg starijeg sina za kćerku Lorenza de Medicija, a koji je zauzvrat dobio kardinalski šešir za svojeg tek trinaest godina starog sina Giovannija, kasnijeg pape Lea X.
To je isti onaj koji je pokreuno lov na vještice.
Papa Alekasandar VI (1492-1503), rođen kao Rodrigo Borgia, najkontroverzniji je od svih seksualnih papa renesanse.
Ambiciozan i častohlepan bogataš (vinogradar) shvatio je moć crkve i kupio oba crkvena naslova: kardinal i papa.
Od papinstva napravio unosan posao za sebe i porodicu. Njegovo ime je zanavijek zapamćeno kao ime razvratnika i čovjeka koji se od ničega ne suspreže - prava suprotnost od onoga što bi njegov položaj trebao manifestirati.
Prodaja oprosta koju je uveo papa Lav X. bila je njegov glavni izvor zarade.
Imao je devetero izvanbračne djece.
Sin Cesare bio je sličnog mentalnog sklopa te nesmiljeni vojskovođa, a kćerka Lukrecija bila je njegova marioneta (navodno ju je i obljubio) i moneta za kupovinu utjecaja i položaja (triput ju je udavao).
Njegovo je prezime postalo uzrečicom za niske standarde papinstva u to doba.
Njega je, kao i mnoge rimokatoličke prelate toga doba, krasila niska razina morala.
Njegove su glavne strasti bile pohlepa za zlatom i ljubav prema ženama.
Ambiciozan i častohlepan bogataš (vinogradar) shvatio je moć crkve i kupio oba crkvena naslova: kardinal i papa.
Od papinstva napravio unosan posao za sebe i porodicu. Njegovo ime je zanavijek zapamćeno kao ime razvratnika i čovjeka koji se od ničega ne suspreže - prava suprotnost od onoga što bi njegov položaj trebao manifestirati.
Prodaja oprosta koju je uveo papa Lav X. bila je njegov glavni izvor zarade.
Imao je devetero izvanbračne djece.
Sin Cesare bio je sličnog mentalnog sklopa te nesmiljeni vojskovođa, a kćerka Lukrecija bila je njegova marioneta (navodno ju je i obljubio) i moneta za kupovinu utjecaja i položaja (triput ju je udavao).
Njegovo je prezime postalo uzrečicom za niske standarde papinstva u to doba.
Njega je, kao i mnoge rimokatoličke prelate toga doba, krasila niska razina morala.
Njegove su glavne strasti bile pohlepa za zlatom i ljubav prema ženama.
Aleksandar VI imao je četvero djece s ljubavnicom Vanozzom de Cattani, tri sina i kćerku: Giovannija, Cesarea, Goffreda i Lucreziju. Cesare, tada 17-godišnjak i student u Pisi, imenovan je nadbiskupom Valencije, a Giovanni je postavljen čak za kardinala.
Cesare je kasnije postao zapovjednikom vojske Papske države, a po uzoru na oca i sam je imao mnogo vanbračne djece.
Lucrezia Borgia bila je udata tri puta, i imala je osmero djece. Prvi je put bila udata sa trinaest godina, i njen je suprug, Giovanni Sforza optužio njenog oca (tj. papu Aleksandra) i brata Cesarea za incest. Nakon što je drugog supruga Alfonsa od Aragona likvidirao brat Cesare, udala se za Alfonsa d'Este, vojvodu od Ferrare.
Za Lucreziu su kružile glasine da održava raskalašene zabave, i da je sklona trovanju svojih gostiju, koji joj nisu bili po volji. Umrla je mlada, u 39. godini, zbog komplikacija prilikom svojeg osmog i posljednjeg poroda.
Lucrezia Borgia bila je udata tri puta, i imala je osmero djece. Prvi je put bila udata sa trinaest godina, i njen je suprug, Giovanni Sforza optužio njenog oca (tj. papu Aleksandra) i brata Cesarea za incest. Nakon što je drugog supruga Alfonsa od Aragona likvidirao brat Cesare, udala se za Alfonsa d'Este, vojvodu od Ferrare.
Za Lucreziu su kružile glasine da održava raskalašene zabave, i da je sklona trovanju svojih gostiju, koji joj nisu bili po volji. Umrla je mlada, u 39. godini, zbog komplikacija prilikom svojeg osmog i posljednjeg poroda.
Veliki doprinos Pape Borđije koji je bio spletkar, trovač, nepotist, bludnik i što sve ne, sačinio je dodatak anđelovu pozdravu Mariji, riječima:"Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše Amen." Vjernici koji ovu molitvu beskrajno ponavljaju, niti ne slute kakav lupež je to izmislio
Papa Julije III (1550-1555), rođen kao Giovanni Maria Ciochi del Monte bio je navodno u pederastičnom odnosu s mladićem Innocenzom, kojeg je posvojio njegov brat i stoga je imao njegovo prezime (Ciochi del Monte).
Unajmio ga je u službu kada mu je bilo svega 14 godina, a do tada je bio poslužitelj brata Balduina.
U svega tri godine, mladi je Innocenzo napredovao od nepismenog tinejdžera do položaja kardinala, te ga je papa Julije postavio za osobnog tajnika.
Ostali kardinali nisu sa simpatijama gledali na svog mladog kolegu.
Na evropskim dvorovima počele su kružiti glasine, da mladi kardinal zapravo ne obavlja svoju dužnost (budući da nije imao ni dovoljno obrazovanja, ni inteligencije za takvo nešto) već pruža seksualne usluge papi.
Nakon smrti Julija II, Innocenzo je dospio u zatvor, pošto je ubio dvojicu ljudi, koji su ga oklevetali. Kasnije je bio optužen i za silovanje, tako da kad je umro 1577. godine, bio je sahranjen bez ikakvih počasti.
Unajmio ga je u službu kada mu je bilo svega 14 godina, a do tada je bio poslužitelj brata Balduina.
U svega tri godine, mladi je Innocenzo napredovao od nepismenog tinejdžera do položaja kardinala, te ga je papa Julije postavio za osobnog tajnika.
Ostali kardinali nisu sa simpatijama gledali na svog mladog kolegu.
Na evropskim dvorovima počele su kružiti glasine, da mladi kardinal zapravo ne obavlja svoju dužnost (budući da nije imao ni dovoljno obrazovanja, ni inteligencije za takvo nešto) već pruža seksualne usluge papi.
Nakon smrti Julija II, Innocenzo je dospio u zatvor, pošto je ubio dvojicu ljudi, koji su ga oklevetali. Kasnije je bio optužen i za silovanje, tako da kad je umro 1577. godine, bio je sahranjen bez ikakvih počasti.
Papa Pavao III (1534-1549), rođen kao Alessandro Farnese, poznat je po sazivanju Tridentskog koncila 1545. godine.
Papa Aleksandar VI, koji je uzeo njegovu sestru Giuliu za ljubavnicu, omogućio mu je brzo napredovanje, tako da je postao kardinal 1493.
Ovaj je papa odgađao svoje imenovanje papom, kako bi zadržao svoj promiskuitetni životni stil, tako da je postao ocem četvoro nezakonite djece.
Svojeg je vanbračnog sina Pier Luigija Farnesea postavio za vojvodu od Parme. Papin je sin bio ubijen u Piacenzi, a on je bi uvjeren da je ubojica imao pristanak cara. Nastojao je ipak održati neutralnost u sporu između cara Karla V i Francuske.
Papa Aleksandar VI, koji je uzeo njegovu sestru Giuliu za ljubavnicu, omogućio mu je brzo napredovanje, tako da je postao kardinal 1493.
Ovaj je papa odgađao svoje imenovanje papom, kako bi zadržao svoj promiskuitetni životni stil, tako da je postao ocem četvoro nezakonite djece.
Svojeg je vanbračnog sina Pier Luigija Farnesea postavio za vojvodu od Parme. Papin je sin bio ubijen u Piacenzi, a on je bi uvjeren da je ubojica imao pristanak cara. Nastojao je ipak održati neutralnost u sporu između cara Karla V i Francuske.
Papa Pio IV (1559-1565), rođen kao Givanni Angelo de Medici, nije bio u srodstvu sa slavnom plemićkom porodicom iz Firence, bio je običnog porijekla, rođen u Milanu. Vodio je pomirljivu politiku prema caru Maksimilianu i španjolskom krlaju Filipu. Nastavio je s radom Tridentskog koncila i potvrdio njegove zaključke, među njima i Professio fidei Tridentina, značajni dokument Katoličke crkve. I ovaj je papa imao nekoliko vanbračne djece.
Papa Grgur XIII a(1572-1585), rođen kao Ugo Boncompagni, poznat je po reformi kalendara (Gregorijanski kalendar).
On je bio postavio svojeg vanbračnog sina Giacoma (kojeg je rodila njegova bolonjska ljubavnica prije nego što je bio imenovan papom) za kastelana Sv. Angela i gonfalonijera Crkve, a Venecija ga je, u želji da ugodi papi, promovirala u plemića. Španjolski kralj Filip II kasnije ga je imenovao generalom, u njegovoj vojsci.
Nisu nabrojani svi, ali ovo je posljednji papa za kojega je poznato da je bio seksualno aktivan i imao djecu.
On je bio postavio svojeg vanbračnog sina Giacoma (kojeg je rodila njegova bolonjska ljubavnica prije nego što je bio imenovan papom) za kastelana Sv. Angela i gonfalonijera Crkve, a Venecija ga je, u želji da ugodi papi, promovirala u plemića. Španjolski kralj Filip II kasnije ga je imenovao generalom, u njegovoj vojsci.
Nisu nabrojani svi, ali ovo je posljednji papa za kojega je poznato da je bio seksualno aktivan i imao djecu.
(preuzeto sa - Moje duhovne vježbe i Zib)
Nastavlja se...
Povijest papinstva 4. dio
Objavljeno: 13.5.2008. 21:09:00
Vladavinom Sergeja III. počela je tzv. pornokracija.
Razdoblje kojeg se i danas vatikanski povjesničari stide.Sergije je imao, po nekim izvorima trinaest, a ponekim petnaest godina staru ljubavnicu, Maroziju.
Marozija je udata, ali je to nije spriječilo da ljubuje sa papom.
Iz te veze se rodio sin, koji će i sam postati papa.
Marozija je uspješno rađala pape, davala im vlast, oduzimala im vlast i ubijala ih.
Pomogla je, ni više ni manje, nego četvorici papa da to postanu, a zatim ih je srušila.
Barem jednog papu je dala uhititi i ubiti.
Neki su vladali kratko, a zatim tajanstveno nestali.
Neki su vladali kratko, a zatim tajanstveno nestali.
Glasine o ženkom papi su utemeljene na Maroziji, no nije vjerojatno da je žena ikada vladala Vatikanom.
Od 914. godine Marozija je ipak, na neki način, kontrolira crkvu.
I njezina majka Teodora.Većina ih povjesničara opisuje kao prostitutke koje su koristeći se svim sredstvima dolazile do visokih političkih i čelnih pozicija, ili su svojim utjecajem osiguravale pozicije onih ljudi za koje su samo one smatrale da bi trebali biti vladari.
Saznavši da se Ivan X. udružio s Hugom Francuskim koji joj je bio zakleti neprijatelj, dala ga je ubiti. Sin joj još uvijek nije bio punoljetan, pa je bojeći se za svoj status na prijestolje postavila papu - upravitelja Lava VI. koji je umro u roku od godinu dana
I njezina majka Teodora.Većina ih povjesničara opisuje kao prostitutke koje su koristeći se svim sredstvima dolazile do visokih političkih i čelnih pozicija, ili su svojim utjecajem osiguravale pozicije onih ljudi za koje su samo one smatrale da bi trebali biti vladari.
Saznavši da se Ivan X. udružio s Hugom Francuskim koji joj je bio zakleti neprijatelj, dala ga je ubiti. Sin joj još uvijek nije bio punoljetan, pa je bojeći se za svoj status na prijestolje postavila papu - upravitelja Lava VI. koji je umro u roku od godinu dana
U ovom periodu papinstvo postaje sinonim sramotnog korištenja moći i korupcije.
955.godine, Marozijin unuk postaje glavom katoličke crkve.
Papa Ivan XII ima tek 16 godina, ali ima nekoliko ljubavnica.
Hrani 2000 konja smokvama i orasima natopljenima u vinu.
Novac koji daruju hodočasnici troši na kocku, a žene dariva zlatnim peharima iz vatikanske riznice.
Zbog ovakvih ispada, crkva i danas inzistira na celibatu.
Ivanova strahovlada potrajala je osam godina.
Za to vrijeme je uvrijedio sve što kršćani drže svetim.
Protivnike je dao sakatiti i ubiti, počinio je preljub i incest, silovao je hodočasnice, krivokletstvo, bio je strastven lovac i kockar.
Ostao je zapamćen kao jedan od najpokvarenijih papa.
Koliko god to bilo nevjerojatno, upravo je Ivan XII. oživio ulogu cara Svetog Rimskog Carstva i pomogao lozi koja će vladati devetsto godina.
S druge strane, pornokracija je zadala veliki moralni udarac autoritetu pape, zbog čega su druge vjere, koje su ti isti pape proglašavali herezom, ubrzo stekle nove poklonike.
Koliko god to bilo nevjerojatno, upravo je Ivan XII. oživio ulogu cara Svetog Rimskog Carstva i pomogao lozi koja će vladati devetsto godina.
S druge strane, pornokracija je zadala veliki moralni udarac autoritetu pape, zbog čega su druge vjere, koje su ti isti pape proglašavali herezom, ubrzo stekle nove poklonike.
Ubija ga jedan od ljubomornih supruga koji ga je uhvatio sa svojom ženom u klinču.
Njegova baka Marozija, odsjedila je jedno vrijeme u tamnici, a tada joj je poslan biskup, da iz nje istjera demone, da joj da oprost i da je smakne.
Bio je to kraj šezdesetogodišnje pornokracije.
(dio preuzet sa t-portala)
(nastavlja se...)
Povijest papinstva 3. dio
Objavljeno: 7.5.2008. 20:10:00
Jedan od najjezovitijih događaja u povijesti papinstva zbio se u siječnju 897. godine.
Papa Stjepan VI, naredio je iskapanje svog prethodnika – Formozija, devet mjeseci nakon njegove smrti, sa namjerom da ga izvede pred sud.
Leš je obukao u svečanu odoru i smjestio ga na papinsko prijestolje.
Suđenje je počelo pod optužbom: Prije nego što je postao papa, Formozije nije bio biskup u Rimu i zato nije smio postati papom.
No, nije ni Stjepan.
Optužnica se čitala tri dana, malodobni đakon je morao odgovarati umjesto mrtvaca, koji se gadno raspadao.
Formozije je proglašen antipapom i za kaznu su mu odrezana tri prsta desne ruke.
Tri prsta sa kojima je dijelio blagoslove kao papa.
Stjepan VI. nije dugo uživao u papinstvu.
Nakon svega godinu dana svrgnuo ga je rimski puk.
Zbog nedostojnog suđenja lešu bojali su se Božjeg gnjeva.
Formozija su ponovo sahranili.
Stjepan je završio u zatvoru, između ostalog i zbog toga što se navodno, zbog njegovog odbojnog ponašanja, srušila bazilika Sv. Ivana Lateranskog.
Zbog ovoga je morao umrijeti i pogubljen je davljenjem, nakon godinu dana zatvora.
Kako neki moji čitatelji vole pravdati, tj. tražiti opravdanja za sve crkvene zločine, vjerojatno će ovaj put reći – to je bio samo jedan i bio je lud.
E nije. Još je nekom palo na pamet da iskopa leš i da mu sudi.
Deset godina kasnije papa Sergije III. ponovo iskapa leš, ponovo ga oblači i posjeda na tron i ponovo sudi.
Sergije je bio i na prvom suđenju, kao kardinal.
Ovaj put lešu su odrezali i glavu, a ostalo bacili u Tibar.
Tijelo se ulovilo u ribarsku mrežu i danas se njegove kosti čuvaju u bazilici sv. Petra.
(nastavlja se)
Povijest papinstva 2. dio
Objavljeno: 5.5.2008. 22:44:00
753 . godine, papa Stjepan II nalazi se u nepovoljnoj situaciji.
Naime, barbari sa Baltika nasrću na Italiju, a Crkva nema vojsku.
Papa odlazi u posjet Pippinu, moćnom franačkom vladaru.
Nikada prije papa nije tražio pomoć od svjetovnog vladara.
Papa Pippinu daje dokument od velikog značaja – navodnu darovnicu iz 315. godine, koju je navodno potpisao sam Konstantin.
Po tom dokumentu Konstantin iz zahvalnosti što je „čudom ozdravio“- navodnopriznaje da je carska moć samo zemaljska, dok je papinska sveta i stoga nadmoćnija.
Pippin je impresioniran, kreće u rat i pobjeđuje. Papinstvo je spašeno.
No, tek 700 godina kasnije, humanist Lorenzo Valla, prevodi za Napuljski dvor i otkriva – krivotvorinu.
Nalazi više od stotinu pogrešaka na navodnoj Konstantinovoj darovnici.
Papa u doba Konstatnina nije se zvao Silvestar već Miltijad.
U ispravi se spominje Konstatinopol, iako se u to vrijeme zvao Bizantij.
Bojeći se za svoj život, Valla skriva svoju tajnu, koja je objavljena tek u sljedećem stoljeću.
Lorenzo Valla
Vatikan kroz stoljeća održava svoju vlast na – krivotvorini.
No, to nije jedini Vatikanski skandal.
1033. godine, dijete se popelo na papinski prijestol.
Prema povijesnim izvorima, papa Benedikt IX ima između 11 i 18 godina.
Zahvaljujući mitu svog oca, postaje glavar crkve.
Besraman i pohotan, zabavlja se sa ženama Rima.
Raskalašen život često ga je vodio u sukobe sa mnogima.
Optužen je za ubojstva, pljačku i nasilje.
Raskalašen život često ga je vodio u sukobe sa mnogima.
Optužen je za ubojstva, pljačku i nasilje.
Tri puta je bježao iz Rima da spasi život, no svaki put bi se vračao.
Na kraju, popušta pritisku i prodaje papinstvo svom kumu.
Ugled Vatikana je na najnižoj razini.
Vatikan = velika moć i nikakav moral.
Henrik IV iz Njemačke, imenovao je novog papu – Klementa II.
Iz zahvalnosti Klement imenuje Henrika carem, istog dana.
No, Henrik mjenja krunu za lovorov vijenac, čime poručuje da se oslanja na mnogo stariju vlast. On jedino sebe vidi kao vladara kršćanstva.
Deset mjeseci kasnije papa Klement umire, a na njegovo mjesto dolazi Grgur VII.
Njega mnogi smatraju najvećim papom u povijesti.
On ima cilj ponovo postaviti i učvrstiti papinsku vlast iznad svjetovne.
Krivotvori spis – „Dictatus papae“
koji je prema njegovom navodu stariji i od famozne Konstantinove darovnice, a između ostalog taj „Proglas moći“ kaže:
koji je prema njegovom navodu stariji i od famozne Konstantinove darovnice, a između ostalog taj „Proglas moći“ kaže:
- da je rimsku crkvu osnivao sam Bog
- da je samo papi dopušteno koristiti simbole carske vlasti
- da su svi prinčevi dostojni tek poljubiti papi nogu
- da mu je ime jedinstveno u svijetu
- da može opozvati careve ako želi
- da Rimska Crkva nikad nije počinila grešku, a prema evanđeljima nikad ni neće
Henriku, s početka ove priče, ovaj nastup se nije svidio, pa je zatražio Grgurovu abdikaciju.
Međutim, ni Grguru se nije sviđala ta pobuna, pa učini najstrašnije što se tada učiniti dalo – ekskomunicira Henrika iz crkve.
Nikada prije se ni jedan papa nije usudio tako udariti na cara.
Henrik uvjerenja, kako ga je snašla sudba kleta, jer ne može biti sahranjen na svetom tlu, brak mu ne vrijedi, čak i ako ga netko ubije, nikog neće biti briga, a i pristalice napuštaju…pa on uvidi svoju pogrešku i moli oprost.
Potpuno podređivanje papi.
Potpuno podređivanje papi.
Nakon silnih pregovora, ugovorena je pokora.
Sva vladarska znamenja predana su papi.
Henrik dolazi samo u dugoj košulji pred zidine moliti za oprost.
Henrik dolazi samo u dugoj košulji pred zidine moliti za oprost.
Tri dana i tri noći smrzava se pred utvrdom, dok Grgur neumoljivo likuje i prisiljava vladara rimskog carstva da se smrzava na groznoj hladnoći.
Jedno od najvećih poniženja u svjetskoj povijesti.
Tek četvrtog dana i to na nagovor Matilde od Toskane, Grgur konačno popušta.
Borba za vlast opet je odlučena u Papinu korist.
(nastavlja se)
Povijest papinstva 1. dio
Objavljeno: 4.5.2008. 19:58:00U Kristovo ime u 2000 godina stvorena je jedna od najvećih vjerskih zajednica na svijetu.
Pod parolom navodnih Isusovih riječi, izvađenih iz konteksta, o ljubavi prema bližnjem, toleranciji i oprostu, a sa druge strane, na nasilju, zavisti, netoleranciji i mržnji, rađala se jedna od najvećih vjerskih institucija – Katolička Crkva.
Usprkos povijesno dokazanim crkvenim zločinima kao što je – najpoznatija - inkvizicijaili križarski ratovi… i danas je, još uvijek…uvriježeno mišljenje o pastirima, vođama, ljudima koje i šalje sama Božja Providnost, koja je u svojoj suštini – Čista ljubav (bez obzira što takav Bog ne obitava ni u „svetom pismu“ – Bibliji).
No, i bez inkvizicije povijest papinstva povijest je intriga, moći, pohlepe i ubojstava.
Sve što su nametali puku kao sveto, sami su beskrupulozno gazili.
Uz pomoć dokumentarca – Tajne Vatikana by Mystica, sitea Znanost i biblija i drugih izvora, želim napisati jedan serijal o povijesti papinstva.
Crkve kao jedne od najmoćnijih svjetskih organizacija.
Na čelu sa papom, gospodarom Vatikana - tajanstvene institucije, sa tendencijom da vlada svijetom.
Povijest papinstva stara je preko 1700 godina i na zidu bazilike sv. Pavla vise portreti 265 papa, no strašna je činjenica da je samo nekolicina njih slijedila ideju kršćanstva koju propovijedaju.
Početak kršćanstva zasnovan je na legendi.
60 godina nakon Isusovog rođenja, prvi kršćani u Rimu žive u neimaštini i progonu.
Jedan od navodnih Isusovih sljedbenika – Petar, navodno živi u Rimu i okuplja vjernike u tajnosti.
Zanimljivo je da se u jako dobro očuvanim spisima rimske administracije, njegovo ime nigdje ne spominje. Čak je i u evanđeljima opisan kao čovjek slabe vjere.
No, Crkva živi od ovakvih mitova i na takvim klimavim temeljima gradi sebe kao instituciju. Zajednicu vjernika.
200 godina nakon Petrove smrti, kršćanska se zajednica brzo razvija, ali je i dalje bila zabranjena.
Sve do cara Konstantina.
Čovjeka čiji je utjecaj na kršćanstvo ogroman.
Čovjeka čiji je utjecaj na kršćanstvo ogroman.
Legenda kaže da je Konstantin, uoči bitke, molio svog Boga Sunca (Mitra, Nepobjedivo Sunce) za pomoć, no ukazao mu se križ i glas koji mu je rekao „U ovom znaku ćeš pobijediti!“.
Konstantin je zamijenio dotadašnje simbole svoje vojske, znakom križa i dobrom strategijom porazio neprijatelja.
Ta je bitka pomogla kršćanskoj vjeri da trijumfira mačem.
I tako je označena smrtonosna veza prijestolja i oltara.
Nekoliko mjeseci kasnije Konstantin proglašava slobodu vjere kršćanima ali i svim drugim vjeroispovijestima.
On je nedjelju proglasio kao dan odmora, križ proglasio kršćanskim simbolom, pomiješao običaje kulta Mitre, u kojem je i on sam, kao mladić bio svećenik, sa novonastalim kršćanstvom.
Konstantin je i dalje bio najveća instanca kako svjetovna tako i vjerska.
Među biskupima se počinju javljati različiti pogledi na vjerska tumačenja i Crkvi se sve manje sviđa uplitanje sekularnog vladara.
Konstantin seli iz raspadajućeg Rima u Bizantij – kasnije preimenovan u Konstantinopol, a u Rimu počinju krvave bitke za papinstvo.
366. godine dva se biskupa Ursin i Damazije bore za papinstvo.
Njihovi pristalice se bore pred crkvom Santa Maria Magiore.
Epilog bitke – preko 100 mrtvih i pobjeda Damazija, koji postaje papa.
On je prvi koji sebe naziva nasljednikom Petra i rimskog biskupa.
Papinstvo je postalo toliko privlačno, da su i najstariji sljedbenici kršćanske vjere posegnuti za nasiljem.
(nastavlja se)
Nema komentara:
Objavi komentar