Opus Dei, Bog nad bogovima

Bog nad bogovima

Objavljeno: 8.11.2007. 9:05:00

"Sveznajući, potencijalno besmrtan, beskonačan, samo su neki od dokaza Googleove božanske naravi. Njegovi sljedbenici zbog već spomenutih i brojnih drugih razloga traže za njega božansku titulu.

Ekipa s Googlea vjeruje da je njihova tražilica najbliža stvar kojom se čovječanstvo približilo Bogu, te isto tako smatraju da ima puno više dokaza za Googleovu božanskost nego za božansku stranu mnogih tradicionalnih bogova. 

Pa tako odbacuju natprirodne bogove jer za njihovo postojanje ne postoji nikakav znanstveni dokaz. 

Googleisti, kako se zovu sljedbenici ove vjere, smatraju da bi se Googleu s pravom trebala dati božanska titula i za to iznose devet dokaza. 

1. Google je najbliže sveznajućem subjektu i njegovo postojanje može biti znanstveno dokazano. 

2. Google je posvuda istovremeno. 

3. Google odgovara na vaše molitve. 

4. Google je potencijalno besmrtan. 

5. Google je beskonačan. 

6. Google sve pamti. 

7. Google ne može 'činiti zlo' – takva je naime korporativna politika. 

8. Po podacima s Google trendsa, Google je traženiji od termina kao što su Bog, Isus, Buda, kršćanstvo, islam, budizam i judaizam. 

9. Dokaz Googleovog postojanja je neoboriv."

net.hr 

Put spoznaje -> klik 
Komunikacija s Ovim Bogom nikada nije jednosmjerna. 
Ima odgovore na sva vaša pitanja (pa i ona prosta). 
A ne morate ga čak ni jesti...

Kako nije teško osmisliti boga...
Ponekad zna biti i zabavno.

---

Opus Dei

Objavljeno: 7.11.2007. 10:16:00

U prethodnom postu spomenula sam crkvenu instituciju Opus Dei.

Organizaciju koja od kad postoji izaziva kontroverze, a njezina tajnovitost iskorištena je i u popularnom romanu (i filmu) „Da Vinci Code“.

Malo toga se Zna o njima u javnosti, a budući da sam maloprije naišla na jedan članak o tome kako izgleda biti članom, prilažem ga…za promišljanje.

Za Opus Dei žene su iste kao psi

PARIZ - Veronique Duborgel, 44-godišnja Francuskinja iz Strasbourga, napisala je knjigu pod naslovom “Unutar pakla Opusa Dei”, u kojoj opisuje svoje 13-godišnje iskustvo članstva u tajnovitoj katoličkoj organizaciji koju je u svojoj knjizi proglasila “rigidnom, neosjetljivom i mizoginističkom”.Dubrogel, inače majka devetoro djece i odgojiteljica u vrtiću, u Opus Dei ušla je na nagovor svoga danas već bivšeg supruga, također člana organizacije koji je sada u samostanu. Ona je napisala kako je tijekom članstva bila izložena brojnim prijetnjama i poniženjima, a psihološke metode kojima se organizacija služi opisala je kao “sektaške”. 
Francuskinja tvrdi da se Opus Dei miješa u najintimnije aspekte života svojih članova, potiče ih da se međusobno špijuniraju i obavještavaju svećenike o prijestupima drugih te ih financijski iskorištava. U knjizi je pojasnila i kako je organizacija tražila od nje da prekine sve kontakte s prijateljima koji nisu pokazivali nikakav interes da se pridruže organizaciji. Iako se članove ohrabrivalo da jedni na druge gledaju kao na obitelj, piše Dubrogel, njoj je bilo zabranjeno povjeravati se drugim članicama, a o svojim dvojbama mogla je razgovarati samo sa svojom duhovnom savjetnicom. 

Njezina duhovna savjetnica tražila je da špijunira druge članice i obavještava je koristi li možda neka od njih kontracepciju. Dubrogel je to odbila, ali ju je zato nekoliko njezinih prijateljica prijavilo da je, primjerice, nedolično prekrižila noge tijekom mise ili odjenula hlače. 
Opisala je i kako je članovima bilo naloženo da izgledaju veselo, čak i kada su se osjećali loše. Kada je svećenicima rekla da je muž tuče i vrijeđa, odgovorili su da je to “križ koji mora nositi”. Bračni par je mjesečno davao 400 eura pomoćiza Opus Dei, za Božić još i više, a organizaciju su morali smatrati “još jednim djetetom koje moraju uzdržavati”.
- Sve je to bilo vrsta psihološke izolacije. Preživjela sam samo zahvaljujući kontaktu s prijateljima koje sam upoznala u školi moje djece. S njima sam mogla razgovarati o normalnim stvarima - rekla je Veronique Duborgel novinarima, dodajući da je 1996. “smogla snage” izaći iz organizacije, a kap koja je prelila čašu bila je kada je čula jednog svećenika kako govori da su “žene jednake psima”. 

Glasnogovornica Opusa Dei izjavila je da njezina organizacija “suosjeća s autoricom knjige”, te da je neće tužiti jer odbija “napasti nekoga tko pati”.     


Evo što kaže Wiki na pitanje - Što rade pojedini pripadnici Opusa Dei? :

"Uglavnom rade na svojim poslovima i žive obiteljskim i društvenim životom kao svatko drugi, čineći baš ono što bi činili i da nisu u Opusu Dei. 
Duh Opusa Dei ih potiče da te svakodnevne zadatke učine toliko vrijednima da se mogu prikazati Bogu, kao i da bolje služe svojoj obitelji, prijateljima i društvu. 
Na taj način oni nastoje rasti u kršćanskoj kreposti baveći se svojim poslom i drugim svakodnevnim aktivnostima, te poticati i druge da tako čine. 
Da bi to postigli redovno pristupaju sakramentima i svaki dan odvajaju vrijeme za molitvu, duhovnu literaturu i druge oblike pobožnosti. 
Nastoje prakticirati kršćansko odricanje, posebice u malim stvarima - na poslu, u obitelji, dajući drugima prvenstvo, pazeći na detalje itd. 
Obavljaju godišnju duhovnu rekolekciju, pohađaju predavanja ili tečajeve o vjeri i oblicima razvijanja duhovnog života."

Sve navedeno je odlična predispozicija za – fanatika.

Gurat nos gdje mu nije mjesto…i podrediti sebe i sve oko sebe – Nedokazivom.

Tako da mi nije teško vjerovati kako članak iz Jutarnjeg, nije puki senzacionalizam.

Koliko je sličnih ogranaka i sekti unutar samog katoličanstva možemo samo nagađati...