Zona sumraka

Objavljeno: 25.6.2010. 10:04:00

         
            

You unlock this door with the key of imagination. Beyond it is another dimension: a dimension of sound, a dimension of sight, a dimension of mind. You're moving into a land of both shadow and substance, of things and ideas. You've just crossed over into... the Twilight Zone.

Dan kao i svaki drugi.

Pola radnog dana već je iza mene. Kompjuteri lagano predu, printer štanca gomile papira, faks prima nove narudžbe. Ljudi cirkuliraju okolo u svojim mislima i obavezama.

Zvoni skrintač telefon. Ono, sve na dodir. Još malo pa će raditi na principu moždanih valova ili tako nešto.

Nepoznat broj.

Javim se.

-"Faljen Isus!" - kaže muški glas sa druge strane.

Zbunj. Neko me zeza, pomislim.

No, prevarih se. Sa druge strane, ni više ni manje nego – svećenik.

-"Jesam li se sa vama čuo neki dan, u vezi upita za ispis iz Crkve?"

Sada su stvari jasnije. Uistinu, prije par dana, zvala sam crkvu u kojoj sam krštena, ne bi li se raspitala što mi je činiti da se službeno ispišem iz Crkve. Tako me uputio svećenik, kojeg "poznajem" online, a koji je prema vlastitom iskazu, do sada dao barem 5 ispisnica, najčešće u svrhu prelaska u Jehovine svjedoke.

Tada se javio jedan fin gospodin i bez obzira što ga je moje pitanje vidno (tj. čujno) iznenadilo, vrlo ljubazno je rekao, da nema saznanja, ali da će se raspitati.

Uzeo je moj broj telefona i obećao javiti se.

Sada se javlja, kako bi me obavijestio da se informirao "Kod svojih na Kaptolu" i da "ne postoji mogućnost ispisa iz Crkve. Ne postoji dokument kojeg bi vam dao kao službenu «ispisnicu» iz Crkve."

- "Postoji mogućnost", kaže on, "da dođete ovdje sa dva svjedoka, da se izjasnite i objasnite Zašto to želite i tada vas ja evidentiram, zabilježim u svojim papirima, ali nikakav dokument vam ne mogu izdati".

Rekoh – "Uredu, a što sa djetetom, mogu li i za nju, kao roditelj, učiniti isto?"

Ovaj put je odgovor bio kao iz topa – "Ne možete. Prema crkvenim zakonima ne može se tako nešto učiniti za maloljetno dijete, tek kad napuni 18, može doći i izjasniti se osobno."

Sada pitam – "Zašto nije bila potrebna njezina izjava kada se krstila?"

Kaže – "Roditelji za dijete traže sakrament krštenja."

- "Dobro, ali tada bi trebala biti jednaka mogućnost da roditelj traži i ispis."

- "Ne, to nije moguće. Osim toga, sakrament krštenja je trajan, vječan. Jednom kršten, zauvijek kršten. Ne možete se «otkrstiti»."  Bilo je zanimljivo koliko je vremena utrošio na ovaj dio, bez obzira što ga nisam ni tražila «otkrštavanje». Unio se u objašnjavanje o tome koliko je to važno. A onda je, vrlo ozbiljno, nabrajajući i naglašavajući rekao – "i u raju i u paklu će se znati tko je kršten, a ko nije!"

Shvatih da sam se nasmijala, na glas. Onako u nekoj nevjerici. Bilo je čudno. Ja u svom 21. stoljeću, okružena svjetovnim, tehnologijom, svakodnevicom, slušam visoko obrazovanog, odraslog čovjeka, koji je također, sasvim sigurno u 21. stoljeću, usred metropole, kako mi ozbiljno i jasno tumači da će se u «raju i u paklu znati tko je kršten, a tko nije.» Kako je to izgledalo nestvarno. Kao da nazoveš rent a jednorog ili ti frend javi da je Marica gurnula vješticu u peć, ili se ozbiljno zabrineš što Kihavko stalno kiše.

Tada mi je bilo dosta tih…informacija, a on me uputio da dođem jedan dan na razgovor. Lijepo mu se zahvalih i pozdravih ga.

Nastavila raditi svoj posao, a kroz misli mi prolazio razgovor.

"U raju i u paklu znat će se ko je kršten, a tko nije!" Šta to uopće znači?

U pakao idu svi nekršteni od kad je proglasom ukinuto još jedno imaginarno mjesto - Limb? Ili nekrsti idu u raj, ali imaju posebnu uslugu? Igra li se u raju na bonove? Protekcije? Baška mi, baška nekrsti? Stoji li neki božji knjigovođa sa papirom na držalu i štriha – ti lijevo, ti desno? Nose li nekrsti posebne oznake? Traku oko ruke, aure, harfe? Nekrsti imaju poseban menu? Šta nekrsti rade u raju? Šta kršteni rade u raju? Da li je to diskriminacija? Fašizam? Zašto se proglasom ne ukine i raj? I pakao?

Zašto svećenici na teološkom faksu uče o tome kako je sve to nategnuto i kako bi sve to Možda, Nekako, Mogla biti istina i kako je sve to mitologija i kako je sve to preneseno značenje, a onda puk uče doslovno i prijete strašnim paklom i vječnim mukama?

Zašto za primanje tog «neizbrisivog žiga, sakramenta krštenja» nije potrebna dječja privola, ali za ispis iz Crkve – je? Zašto jedan svećenik tvrdi da je moguće dobiti ispisnicu, a drugi, i to uz konzultaciju sa samim Kaptolom, da to nije moguće?

Zašto je problem napraviti dokument – potvrdu kojom se potvrđuje da više nisi pripadnik neke organizacije?

To mi liči na mafijaške bande, u koje si mogao ući, ali izaći - samo mrtav.

Zasmrdilo mi je na trenutak na srednji vijek. Na mračno doba. Na sumrak pameti.

Na…zonu sumraka. 

             

There is a fifth dimension beyond that which is known to man. It is a dimension as vast as space and as timeless as infinity. It is the middle ground between light and shadow, between science and superstition, and it lies between the pit of man's fears and the summit of his knowledge. This is the dimension of imagination. It is an area which we call "The Twilight Zone".