Circus Pontifex

Jeste li znali da je na mjestu Vatikana nekada bio cirkus?
Ne kao onaj s akrobatima i žonglerima, ali Neronov cirkus, koji je služio za utrke kočija (kao Circus Maximus, samo puno manji). Stajao je na mjestu na kojem je danas Vatikan.
Jedina poveznica s ondašnjim i sadašnjim cirkusom jest egipatski obelisk koji stoji na sredini trga sv. Petra.
Kada je car Konstantin odlučio graditi prvu baziliku Sv. Petra, koristio je materijal iz zidina Neronovog cirkusa.
Možemo slobodno reći - cirkus je ugrađen u same temelje Vatikana.

Okvirno mjesto na kojem se prostirao Neronov cirkus.

                                       Model Neronovog cirkusa

Jeste li znali da je Joseph Ratzinger, odnosno papa Benedikt XVI. u jednoj od svojih knjiga („Uvod u kršćanstvo“)  teologa, odnosno svećenika opisao kao klauna?
Između ostalog papa kaže:

"Cox iznosi ovu priču (o klaunu koji dolazi selo upozoriti na požar) kao primjer za situaciju teologa danas, videći u klaunu koji nije uopće u stanju svoju poruku prenijeti ljudima - sliku teologa.
Njega u njegovoj klaunovskoj odjeći iz srednjeg vijeka ili iz bilo koje druge prošlosti, ljudi uopće ne uzimaju ozbiljno. Može govoriti što hoće, on već ima svoju etiketu i svoje mjesto na osnovi uloge koju igra. Svejedno kako se ponašao i na koji način pokušavao prikazati ozbiljnost stvari, već se unaprijed zna da je on samo - klaun. Zna se o čemu govori i zna se da samo predstavlja nešto što sa stvarnošću ima malo ili nikakve veze."

          Papa Benedikt  XVI.

Kako to izgleda u praksi imali smo prilike vidjeti prije par dana kada je prazan cirkus, pažljivo dramaturški osvijetljen, s brižno postavljenom scenografijom, dočekao pod svjetla reflektora bolesnog, tužnog klauna, našeg  Pierrota, da održi još jednu predstavu za mase.

Papa Franjo

Akrobat, krotitelj i klaun u jednom.
Nakon stoljeća učenja „vjere koja pomiče planine“, nakon „traži i dat će ti se“, nakon „Bogu ništa nije nemoguće“, klaun stoji sam u sredini svog cirkusa i zazivajući Boga, moli za pomoć u pandemiji koja snađe ovaj svijet. Opet Ga, po tko zna koji put moli da – bude volja Njegova. Ni na tren ne uzimajući u obzir mogućnost da je upravo pandemija – volja Njegova. Ta, podavio je vlastite kreacije, osigurao muke u ognju, proklinjao i ucjenjivao…pa što je za Njega jedna pandemija?
Vjernici svih fela se i tako odvajkada trude „krčiti stazu bratu do nebeski pašnjaka“ ratovima, pa zašto bi izuzetak bila pandemija?
Ljudi koji vjeruju u Providnost trebali bi imati malo više povjerenja u istu.

Jeste li znali, da u školama vašu djecu na satu vjeronauka uče ovako:
„Znanost i tehnologija mogu pospješiti jačanje praktičnog ateizma, posebno ako se čovjek previše zanosi svojim znanjem i tehnološkim napretkom do te mjere da zaboravi na sva etička i moralna načela. Bog mu više ne treba te se počne ponašati kao ateist.“ 
Udžbenik za 8. razred „S Kristom u život“.

Da Crkva duboko prezire znanost i tehnologiju nije neka novost, ali kada naš klaun stoji sam usred svog cirkusa, ufajući se upravo u tehnologiju koja će njegov blagoslov „ubi et orbi“ pa i sam oprost grijeha prenijeti u domove svih njegovih ovaca je ravno saltu mortale uz drumroll koji publiku drži u najvećoj napetosti do samog kraja.

A kada bi na kraju pitali ganutu publiku „Što je to upravo bilo?“,
oni bi rekli: „Papa Franjo nam je dao oprost grijeha i blagoslov.“.
Neupućeni bi tada mogli pitati „A tko je Papa Franjo da vam to čini?“.
„Pa, vođa Katoličke Crkve.“ – reći će znalac.
„Pardon…tko?„ - pitat ćete zbunjeno, nakon što ste pročitali njihovo „Sveto pismo“.
„Sveti Otac, vođa Katoličke crkve.“ - reći će oni zadovoljno.

„Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist“. Kaže Biblija. Baš ste maločas pročitali.

Naš tužni klaun, u zastarjeloj odjeći iz srednjeg vijeka, usred vlastitog cirkusa izvodi predstavu za mase i predstavlja nešto što sa stvarnošću ima malo ili nikakve veze. 

A kolektivno hipnotizirano stado i dalje bleji. Ne znajući da prkose čak i „Svetom pismu“.

U jednoj epizodi „Teorije velikog praska“ Sheldonu, strastvenom ljubitelju SF i avanturističkih filmova, djevojka Amy, nakon zajednički odgledanog filma, objašnjava kako Indiana Jones u „Otimačima izgubljenog kovčega“ uopće nema utjecaj na završetak filma. Njegova uloga u filmu je samo da nam bude zabavan. Kao klaun. Radnja bi jednako završila s njim ili bez njega.
Eto tako izgleda naš jadni, stari klaun i njegov cirkus i svo mnoštvo fanova koji, još uvijek i nakon svega, na koljenima mole – da bude volja Njegova. 
Osim ako nije pandemija. Ili potres. Ili snijeg u proljeće. Ili padne toranj sa katedrale...
Jedini je problem u ovom cirkusu, osim što je preskup i plaćaju ga i oni koje apsolutno ne zanima cirkusiranje klaunova izgubljenih u vremenu i prostoru, što naprosto - nije zabavan.
Cirkus, ta zastarjela forma zabave za ne zahtjevne mase, treba živjeti od svojih posjetitelja i fanova, a ostalima se skinite s kursa.
Tako ćete najviše pomoći u svim nedaćama koje snađu ovaj svijet. 
Jer svi vaši napori držanja ruku sklopljenih na prsima i silna glumatanja nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na ishode. 

Ishodi će se, ovakvi ili onakvi dogoditi s vama ili bez vas, a cirkuse i cirkusante si plaćajte sami.